Bivši nogometaš Dinama te trener Intera iz Zaprešića, Crnogorac Željko Petrović, gostovao je u podcastu Wish&Goal gdje je pričao o mnogim detaljima iz svoje karijere.

Posebno je istaknuo situaciju kada je odlazi u zagrebački Dinamo:

'Ljudi su nazvali, sve smo dogovorili, dao sam riječ. Mogle su kasnije padati i atomske bombe, ne bih promijenio odluku. Tada niko nije mislio da će se Jugoslavija raspasti. Plamen se širio i onda je došla tragedija. Imao sam prelijep status u Zagrebu, poštovanje, igrao nevjerojatno.

Tri dana pred Zvezdino osvajanje Europe dobili smo 3:2. Možda sam izgubio 50-60 utakmica za reprezentaciju Jugoslavije zbog odlaska u Dinamo, tolika je cijena bila. Ljudi su se gospodski ponijeli prema meni kad sam dolazio i kasnije, na odlasku. Samo su Šukeru i meni dozvolili da odemo, u Sevillu.', rekao je Petrović.

Otkrio je i nepoznate detalje po odlasku iz Zagreba:

'Malo je nedostajalo da me uhapse na odlasku. Šuker je na sreću smirio situaciji. Moderni Slovenci, demokrate, uzeli su mi 2.000 maraka, svašta sam rekao tada. Ratno stanje, prošli smo nekako tu granicu. Putovao sam na potpis u Fortunu Düsseldorf, Prskalo nas je vozio. Zajedno u automobilu do prvog aerodroma, Šuker u Sevillu, moja malenkost u Njemačku…

Navečer je zazvonio telefon, Šuker mi kaže: „Ne potpisuj ništa, Sevilla te želi“. I tako sam otišao u Španjolsku. Fortuni se više nisam javljao. Ujutro sam spakirao stvari i otišao u Španjolskui. U to vrijeme mogla su samo trojica stranaca igrati u ekipi. Mjesta su bila popunjena, najveća imena u velikim klubovima.' prisjeća se Petrović.

Pričao je Petrović i o nekoliko mjeseci igranja s Maradonom:

 'Igrali smo zajedno tri mjeseca, Diego je stigao u rujnu, a ja sam tijekom zimskog roka napustio Sevillu. Moja je bila desetka i kad je Diego došao, rekao sam: 'Nesretan mi je ovaj broj, hoću drugi'. Bolje da ga se riješim na vrijeme, nego da bude 'odloži oružje'.

Tada je nastao pakao. Od stana do trening kampa putovali smo desetak minuta, a po dolasku Maradone i sat vremena. Ne možeš se probiti kroz masu ljudi. A, tek na treninzima. Bilo je po 5.000 navijača. Maradonu je ubilo okruženje, ljudi oko njega.

Po 30 njih uvijek je išlo uz Diega. Sjedili smo zajedno dva-tri puta, sjećam se jednom se kroz kuhinju domogao restorana, neko je u međuvremenu javio gdje  se nalazi i odjednom pakao! Nije imao života…', prepričava Petrović.