Mate Grgat rodom iz malog mjesta Otoka podno planine Kamešnice, na pola puta između Sinja i Trilja, već godinama osvaja publiku svojim vokalnim sposobnostima i posebnošću. Već u ranoj fazi života pokazivao sam zanimanje za operu, pa je redovito slušao i pratio rad Tri tenora često ih pokušavajući imitirati i zamišljajući kako bi super bilo da i on može tako. Njegov glazbeni put počeo je u župnom zboru, a nedugo poslije, s nepunih 16 godina, pozvan je i u lokalnu mušku klapu Sv. Luka na mjesto prvog tenora.

Surađivao je s brojnim klapama, poput klape Iskon, Dalmati i Kampanel, a mnogi ga nazivaju 'nasljednikom Vinka Coce'. Prvi put je stao na kazališne daske u kazalištu Komedija u mjuzikl 'Šišmiš'. To kazalište bio mu je okidač za još veći angažman u glazbi.

Nova pjesma 'Prikriži se i pomoli' osvojila je publiku i nagradu na Dalmatinskoj šansoni. Što za vas znači ova nagrada i trenutak na toj pozornici?

Šansona je festival koji ima posebnu težinu, jer tamo pjesma nije samo broj na listi – nego se živi, diše i osjeti u Šibeniku i u Dalmaciji. 'Prikriži se i pomoli' u sebi nosi jednostavnu, a snažnu poruku, i kad sam vidio kako publika reagira, znao sam da pjesma već ima svoj život. Nagrada je potvrda da se trud isplatio, ali iskreno, najveća nagrada su mi bila lica ljudi koji su pjevali zajedno sa mnom.

Kakva je bila atmosfera u Šibeniku i kako ste doživjeli nastup?

Šibenik ima poseban šarm – taj spoj tvrđave, stare jezgre, mora i publike koja dolazi s poštovanjem prema pjesmi. Osjetio sam tišinu u trenucima kada bi zastao, a onda snažan pljesak usred same izvedbe to je znak da su ljudi doživjeli ono što i ja osjećam. Takvi trenuci se ne zaboravljaju i oni ti daju snagu za dalje.

Pozornica kao nagrada

Prije toga ste na Melodijama Jadrana izveli 'Sama na prozoru', također emotivnu baladu. Kakav je bio prijelaz s te pjesme na novu?

Obje pjesme su na svoj način posebne. 'Sama na prozoru' je intimna, tiha i sjetna, dok 'Prikriži se i pomoli' nosi jednu univerzalnu poruku i snagu zajedništva. Volim što svaka od njih pokazuje različitu emociju, a opet obje imaju taj dalmatinski senzibilitet. Za mene, to je prirodan nastavak priče.

Koliko vam je važno da pjesme nose dalmatinski duh?

To nije nešto što planiram, nego nešto što jesam. Odrastao sam u Otoku, uz klapsku pjesmu i ljude koji su glazbu doživljavali kao dio svakodnevice. Kad surađujem s Nenom Ninčevićem, to se prirodno dogodi – on piše iz srca, a ja to osjećam kao svoje. I možda je baš zato publika prepoznala tu autentičnost.

Publika vas je često vidjela na velikim festivalima. Doživljavate li tremu prije izlaska na pozornicu?

Danas puno manje nego prije. Za mene je pozornica nagrada – trenutak kada sve što si radio u studiju ili vježbao kod kuće konačno podijeliš s ljudima. Naravno da osjetiš adrenalin, ali taj osjećaj mi je više prijatelj nego neprijatelj. Naučiš ga voljeti.

Radna jesen

Koji trenutak s ovog ljeta posebno pamtite?

Bilo je puno lijepih trenutaka, ali nastup u Šibeniku mi se urezao jer je bio spoj emocije i nagrade. Osim toga, bilo je predivnih susreta s publikom u manjim mjestima na manjim koncertima, i to su trenuci koji me podsjećaju zašto radim ovaj posao.

Postoji li domaći izvođač kojeg biste uvijek željeli čuti uživo?

Oliver je bio i ostao moj uzor i koncerti njega uživo su mi nezaboravni. Danas rado odem poslušati i klape jer u njima pronalazim ono što me oblikovalo. Od suvremenih izvođača, Petar Grašo uvijek donese posebnu energiju – on je netko tko zna spojiti emociju i show.

Kakvi su planovi za jesen i dalje?

Jesen će biti radna – u planu je nova pjesma, možda i duet, i nastavak slaganja albuma. Album radim polako jer želim da svaka pjesma ima svoje mjesto i smisao. I vjerujem da će, kad dođe pravi trenutak, i veliki koncert biti tu – da sve to podijelim s publikom.