Čak jedanaest puta bila je državna prvakinja, jednom srebrna i tri puta brončana. Kao državna prvakinja i članica reprezentacije Paula Jeričević je godinama predstavljala Hrvatsku na europskim i svjetskim prvenstvima. Posljednjih godina Zagrepčanka s dalmatinskim korijenima nastupa u brojnim televizijskim showovima, na komercijalnim događanjima i u spotovima. Bavila se atletikom, odbojkom i tenisom, govori nekoliko jezika, a kao što u showu 'Ples sa zvijezdama' plijeni svojim umijećem te profesionalnošću, privatno to čini neposrednošću i šarmom.

Koliko ste zadovoljni svojim plesnim partnerom i kako izgledaju vaše probe?

Malo je reći da sam prezadovoljna svojim plesnim partnerom! Ovo je dosta dinamičan period mog života i ne mogu ni zamisliti da ga moram prolaziti s partnerom s kojim se ne slažem, tako da mogu reći da sam prava sretnica. Treninge bih opisala kao naporne, ali u isto vrijeme i zabavne, pa nekad tek kada dođem doma shvatim da smo čitav dan proveli u dvorani.

Jeste li složna ekipa showa dok kamere nisu upaljene? Koliko je uopće bitno da se na ovakvim projektima okupe osobe koje se i iza scene dobro slažu?

Iznenadilo me to koliko se u showu svi slažemo. S nekima se družimo više, s nekima manje, ali smo svi u dobrim odnosima čak i nakon ova tri mjeseca, koliko se družimo, a to je najbitnije. Iako se natječemo jedni protiv drugih, ipak smo si u neku ruku obitelj, s obzirom na to koliko vremena provodimo zajedno.

Otkad ste znali da će ples biti vaš životni odabir i kako se ta ljubav zapravo dogodila? Osim plesa, bavili ste se nekim sportovima.

Ljubav prema plesu rodila se još u vrtiću, a razvila u osnovnoj školi, kada sam se počela aktivno baviti njime, odnosno natjecati. Čitav život bavila sam se sportom, ne samo zato što smatram da je to vrlo bitna stavka odrastanja, već i zato što sam jako kompetitivna i volim se dokazivati. Najdraže mi je kada netko misli da nešto ne mogu napraviti - odmah me obuzme adrenalin i moram se dokazati.

Iako svi misle da je ples hobi, on je puno kompleksnija stvar. Osim što moramo biti itekako fizički spremni za izvedbu, što podrazumijeva kondicijske treninge, moramo biti sposobni prenijeti emocije na ljude, odnosno vodimo se kao umjetnici.

Koliko može trajati radni vijek plesača? I koliko zapravo sati dnevno plešete? Umori li vas ikada ples?

Trenutno sam u takvoj situaciji da, bez pretjerivanja, plešem osam sati dnevno. Čak i kada fizički ne plešem, na putu do doma smišljam koreografiju, odnosno razmišljam što trebamo ispraviti u koreografiji i ponekad mi se dogodi da se budim noću i nastavljam smišljanje koreografije pa se moram uvjeravati da je tri ujutro i da moram spavati. (smijeh) Radni vijek plesača kao takav ne postoji jer se većina plesača nakon završetka karijere upusti u trenerske vode, a ne postoji dobna granica za trenera.

Budući da plesači uvijek moraju biti u formi, na koji način se brinete o svom zdravlju i izgledu? Imate li omiljenu zdravu naviku?

Ne mogu se pohvaliti zdravom prehranom jer sam preveliki ljubitelj svakakve hrane i nikada se nisam ograničavala u tom pogledu. Uvijek sam radije birala trening više puta dnevno nego odricanje od junk fooda, čokolade itd. Naravno, ako smanjim treninge, odmah se primjećuje koji kilogram više, pa se tu i tamo moram suzdržati, ali na svu sreću još uvijek dosta dobro balansiram unos i potrošnju kalorija.

Kao omiljenu zdravu naviku izdvojila bih pješačenje. Uvijek biram stepenice naspram pokretnih i liftova te koliko god to zvučalo filmski, mislim da ima nešto u tome.

Osim što govorite engleski, talijanski i učite arapski u Arapskom centru, studirate turkologiju i francuski jezik. Kako to da ste se odlučili za tu kombinaciju jezika?

U osnovnoj školi učila sam francuski jezik pa sam odlučila upisati dvojezičnu gimnaziju kako bih ga usavršila. Naravno, nakon toga logičan je slijed bio da upišem francuski na fakultetu, a budući da sam morala odabrati još jedan jezik, odlučila sam se za turski jer je skroz drukčiji od bilo kojeg drugog jezika s kojim sam imala doticaja. Oduvijek me privlačila njihova kultura i moram priznati da sam najveći obožavatelj Turske te svaku moguću priliku za putovanje koristim za odlazak ondje. Najčešće pitanje kada kažem što studiram je - je li to zbog sapunica. Nije. Tu i tamo si upalim sapunicu u pozadini čisto da slušam jezik, ali moram priznati da ih ne gledam, osim serije 'Bit ćeš moja' - tu sam i ja pokleknula.

Sedam i pol godina u vezi ste s dečkom Filipom Tonkovićem. Kako on reagira na vaša česta izbivanja zbog putovanja na natjecanja, a sada i česte probe za show te kako s njim najradije provodite slobodno vrijeme?

Dečko mi je najveća podrška i divim se tome koliko ima razumijevanja za cijelu ovu situaciju. Navikli smo da se viđamo svaki dan, a sada se nekada ne vidimo i po tri, četiri dana, ali on uvijek ima isti komentar na to: 'Bit će vremena nakon showa, iskoristi ovo vrijeme, oduvijek si to htjela.' Budući da se znamo već 15 godina, zna koliko mi je stalo do plesa, a još više do ovog showa, tako da mogu reći da sam zahvalna da imam takvu osobu pored sebe.

Slobodno vrijeme provodimo ovisno o raspoloženju. S obzirom da volimo jesti, često se druženja vrte oko hrane, ali generalno nam nije bitno gdje smo. Uvijek si nekako nađemo zabavu. S druge strane, kako smo zajedno išli u razred, imamo isto društvo, tako da slobodno vrijeme često provodimo s prijateljima.

Što je vaša ljubav, strast, hobi osim plesa? U čemu još uživate?

Kao svoj najveći hobi navela bih spavanje. Dani su mi nakrcani obavezama i stalno nekamo jurim, tako da se uvijek šalim da najviše na svijetu poštujem - krevet. Kad zamišljam svoje slobodno vrijeme, uvijek su tu more i muzika te često kad sam nervozna kažem da mi treba samo sat vremena uz more da se resetiram i to je zaista tako. S druge strane jako volim biti u društvu i te se moje dvije strane stalno sudaraju, tako da se nerijetko dogodi da na druženju s prijateljima zaspem i tako riješim dvije muhe jednim udarcem. (smijeh)