Pjesma ‘Vukovar, Vukovar’ Zlatnih dukata prvi je put puštena 17. studenoga 1991. u Dnevniku Hrvatske televizije. Sutradan je Vukovar pao. Pjevač sastava Stanko Šarić prisjetio se ‘Ratnog albuma’, dana kad se kao dragovoljac javio u vojsku i poruke koju su tada razumjeli bez riječi.
Grad se borio za opstanak kad je Hrvatska televizija 17. studenoga 1991. u Dnevniku pustila pjesmu ‘Vukovar, Vukovar’. Šarić je ranije za Hrvatski vojnik ispričao da je pjesma emitirana bez najave, kao vijest. Sutradan, 18. studenoga, Vukovar je pao.
Pjesma se našla na albumu ‘U meni Hrvatska’, koji članovi sastava zovu ‘Ratnim albumom’. Postala je jedan od najprepoznatljivijih glazbenih simbola grada heroja. Ni 35 godina poslije, kaže Šarić, emocije koje nosi nisu izblijedjele.
‘Vukovar je naš nezaboravni hrvatski simbol, rana koja nam vjerojatno nikada neće zacijeliti’, rekao je za IN magazin. Grad je obnovljen, dodao je, ali oni koji su sve to proživjeli taj gubitak nose u sebi i prenose ga novim generacijama.
Domoljubne pjesme pjevali su i prije rata
Krajem osamdesetih pjevati o Hrvatskoj nije bilo bez rizika, no Zlatni dukati od takvih pjesama nisu odustajali. Šarić kaže da su ih izvodili već godinu dana prije rata, gotovo nesvjesno i iz vlastite potrebe. Na turnejama po Americi i Kanadi shvatili su koliko takve pjesme nedostaju ljudima. Kod kuće ih u tim okolnostima nisu izvodili.
Upravo to razdoblje smatra svojim najvećim doprinosom. ‘Meni je u sjećanju najviše ostao naš doprinos stvaranju države’, istaknuo je.
Kad je počeo rat, članovi sastava prijavili su se kao dragovoljci u Ministarstvo obrane, ispričao je Šarić za Hrvatski vojnik. Ondje su im rekli da će biti korisniji kao glazbenici.
Oklopnim vozilom do bolničkog podruma
Tamburice su zato nosili i ondje gdje je bilo najteže. Često su nastupali pred vojnicima na prvim crtama bojišnice. ‘To je puno značilo i njima i nama’, kaže Šarić.
Jedan mu se nastup posebno urezao u pamćenje. Branitelji su ih pozvali u vinkovačku bolnicu, a po njih je došlo vojno oklopno vozilo. Ulaz u bolnicu bio je razrušen, pa je vozilo ušlo ravno u nekadašnje predvorje. Glazbenici su se zatim spustili u podrum i ondje zasvirali.
‘Ljudi su plakali, ali nije im to smetalo. Bilo im je drago što smo došli, što smo im svirali i dotaknuli im dušu, što nisu ostali sami’, prisjetio se.
Danas ih zajedno pjevaju bake i unuci
Na koncertima Najboljih hrvatskih tamburaša danas zajedno pjevaju bake, roditelji i unuci. Šarić se sjeća djevojke koja mu je prišla s bakom. Rekla mu je da ju je baka kao malu vodila na njihov prvi nastup prije 30 godina, a sad je ona dovela baku da opet pjevaju zajedno s bendom.
‘Jednostavno krenu suze, zastane knedla u grlu. Jako je lijepo to doživjeti’, priznao je.
Sastav je osnovan 1983. u Županji, a od 1997. nastupa pod imenom Najbolji hrvatski tamburaši.