Nekada su dokumentarci na televiziji i u kinima bili stvar prestiža. Bio je to sinonim za istraživačko novinarstvo, društveni angažman i autorski pogled na svijet, u kojem je prikazana svijetu nepoznata strana onoga što se istražuje.

Danas popis najgledanijih i najnagrađivanijih dokumentarnih filmova sve češće čine biografije slavnih osoba, najčešće snimljene uz njihovu izravnu kontrolu i odobrenje. Stručnjaci upozoravaju da ovakav trend prijeti gubitkom novinarske i autentičnosti žanra, pretvarajući dokumentarac u produžetak marketinške strategije poznatih brendova.

Slavne ličnosti umjesto društvenih tema

Popis glavnih kandidata za ovogodišnje Emmyje za dokumentarni specijal tako više nalikuje na program nekog glazbenog festivala, a na njemu se nalaze Bruce Springsteen, Celine Dion, John Williams i The Beatles. Ova dominacija glazbenih biografija nije slučajnost, već simptom dublje promjene u industriji.

'Prije 25 godina nagrade Emmy za dokumentarne specijale pokrivale su širok spektar društvenih tema', objašnjava Thom Powers, veteran u području dokumentarnih filmova za Hollywood Reporter. 'Imali smo priče o vijetnamskim ratnim zarobljenicima, zatvorskim skandalima, dječjim natjecanjima ljepote i rasnoj nejednakosti. Danas se situacija drastično promijenila.'

Ako mislite da struka preuveličava stvari, pogledajte statistiku, a ona govori sama za sebe. U 2024. godini četiri od pet nominiranih za Emmy za dokumentarni specijal bile su autorizirane biografije slavnih osoba. Ista situacija dogodila se i godinu ranije.

Streaming platforme mijenjaju pravila igre

Glavni uzrok ove promjene leži u prelasku moći s televizijskih kuća na streaming gigante poput Netflixa, Disneyja i Applea.

'Puno toga napravio je pomak prema streaming servisima zbog toga što tvrtke traže imena koja su pouzdana i globalna, a ono što se govori u filmovima zapravo nije važno. Fokus se sa sadržaja ili novinarstva stavlja na marketing', kaže Powers.

Tri veterana dokumentarnog filma pristala su o toj temi razgovarati za prestižni Hollywood Reporter, no pod jednim uvjetom - da njihov identitet ostane skriven. Strah je opravdan i jasan jer ako se dozna 'tko je progovorio', vrata će im zauvijek biti zatvorena.

Upravo oni potvrđuju ovaj trend i ističu dodatni problem: kada su streaming servisi poput Netflixa 2022. počeli prikazivati reklame, postali su još oprezniji prema sadržaju koji bi mogao otjerati oglašivače.

Klauzule u ugovoru

Ne da tvrtke nemaju svoj glas, nego potreba filma za glazbenim pravima i sve strožim nadzorom entiteta koji ih kontroliraju može značiti da čak i osnovni detalji budu izostavljeni.

Kriza je došla do izražaja prošle jeseni, kada je otkriveno da je Ezra Edelman, kreativna snaga iza Emmyjem nagrađene serije 'O.J.: Made in America' iz 2016., režirao slično ambiciozan film za Netflix o prekrasnom geniju i navodnim zlonamjernim manipulacijama pokojnog glazbenika Princea.

S obzirom na to da su se i odvjetnici i tvrtka za upravljanje pravima Primary Wave, koja je bila zadužena za glazbenikovo nasljeđe, brinuli o učincima koje bi otkrivanje istine imalo na prodaju Princeova kataloga, navodno su zaprijetili korištenjem klauzule u ugovoru.

Potez je doveo do povlačenja dovršenog djela, a novi, ispeglani i autorizirani film, koji ne režira Edelman, ugledat će svjetlo dana umjesto prvotne verzije.

Slično je i s dokumentarcem o glazbenoj divi Celine Dion, a koji je, jasno kao dan, režiran do zadnjeg detalja tako da ne uključuje išta što pjevačica ne bi odobrila.

Ovaj trend predstavlja dramatičnu promjenu u odnosu na prošlost. Prije samo šest godina Emmy za dokumentarni specijal osvojio je 'Leaving Neverland', HBO-ov dokumentarac koji nije štedio pokojnog Michaela Jacksona, a prošle godine nagradu je dobio film o Jimu Hensonu - koji je autorizirala njegova obitelj.

Stručnjaci upozoravaju na opasnost

Alex Gibney, Oscarom i Emmyjem nagrađeni dokumentarist, upozorava na šire posljedice ovog trenda.

'Bilo kakav kontroverzni sadržaj trenutno nije poželjan u Sjedinjenim Državama. S konsolidacijom dolazi uvjerenje da možete razgovarati sa svima, pa ne želite nikoga uvrijediti', kaže Gibney, čiji je film 'Going Clear' osvojio Emmy 2015.

Tako njegov film o izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu, 'The Bibi Files', nije mogao pronaći distributera na ovogodišnjem filmskom festivalu u Torontu, kao ni dokumentarac koji govori protiv Trumpa - 'The Last Republican'.

Sheila Nevins, bivša direktorica HBO-a, koja se može pohvaliti s čak 30 nominacija za nagrade i koju nazivaju 'kumom modernog dokumentarca', otvoreno je kritična, ističući: 'Dokumentarac se skriva.'

Industrija brani svoje postupke

Predstavnici glazbene industrije odbacuju kritike i tvrde da njihovi filmovi služe važnoj svrsi.

'Umjetnici moraju biti voljni ispričati svoju priču, a to znači dobro i loše, pobjede i borbe', tvrdi Tom Mackay, predsjednik premium sadržaja Sony Music Entertainmenta, koji stoji iza filmova o Cyndi Lauper, June Carter Cash i Luthera Vandrossa.

S druge strane pak Deborah Klein iz Primary Wavea, čiji klijenti uključuju Melissu Etheridge i Cypress Hill, tvrdi da dokumentarci služe kao zamjena za propadajuće glazbeno novinarstvo: 'Nema više toliko glazbenih medija i dubinskih članaka o glazbenicima kao nekad. Ovo je jedini način da ih malo bolje upoznamo.'

Novac kao glavni pokretač

Recenzije filmova o Bruceu Springsteenu, Johnu Williamsu i Celine Dion ističu da su oni površni te da izbjegavaju dublje, problematične aspekte života protagonista. Sve to dovodi do pojave documercialsa – dokumentaraca koji više nalikuju reklamama nego ozbiljnim novinarskim radovima.

Iza ovakvih projekata često stoje jasni financijski motivi. Slavna osoba donosi svoju publiku, a filmovi se mogu brzo i jeftino snimiti. Kada tome dodate to da konglomerati s glazbenim katalozima ne moraju plaćati licencne naknade za korištenje glazbe, što značajno smanjuje troškove produkcije, jasno je što je pokretač svega, a ne odmaže ni zarada od prodaje filma streaming platformama i povećanja prodaje albuma, koju film generira.

Disney+ je tako producirao film o skladatelju Johnu Williamsu, NBC-ov Peacock stoji iza 'Ladies & Gentlemen... 50 Years of SNL Music', a Disney ima čak tri filma o Beatlesima - od originalnog 'Let It Be' iz 1970. do novog 'Beatles '64' u produkciji legendarnog Martina Scorseseja.

Nažalost, takav model rada pogoduje sinergiji između filmske i glazbene industrije, ali istovremeno potiskuje autorske i istraživačke projekte koji nemaju 'prepoznatljivo lice' na naslovnici.

Sve više slavnih koristi vlastite platforme i utjecaj kako bi sami ispričali svoju priču, često izbjegavajući suradnju s neovisnim novinarima i autorima, a takva praksa dodatno zamagljuje granicu između novinarstva, PR-a i zabave, zbog čega publika ostaje bez kritičkog odmaka i višeslojnosti koju je tradicionalno donosila autorska dokumentaristika.

Što kažu autori i industrija?

Dokumentaristi ističu da se danas često osjećaju kao da popunjavaju marketinšku rupu, a ne nude autorsku viziju. S druge strane, predstavnici industrije tvrde da i ovakvi filmovi mogu donijeti vrijedne priče i kreativnost, ali priznaju da je izgrađena publika velik mamac za distributere. Neki menadžeri iz glazbene industrije ističu da je ovo 'novi način upoznavanja slavnih', a autori žale za vremenima u kojima su dokumentarci bili prostor za istraživanje i kritičko propitivanje.

Unatoč svemu, veterani žanra vjeruju da će se pojaviti nova generacija autora i publike željne dubljih i hrabrijih priča te da bi privatne investicije i alternativni kanali mogli omogućiti povratak dokumentaraca koji ne bježe od teških tema. Legendarna producentica Nevins smatra da će se pravi dokumentaristi vratiti i ponovno snažno udariti, a nama ne preostaje ništa drugo nego strpljivo čekati na taj dan.