Naravno da sam se potajno nadala, ali nikako i očekivala. Međutim, mislila sam da Žigu neću nikad ni dostići, a kamoli dobiti više glasova od njega. Svi smo se već pomirili time da će Žiga još jednom pjevati svoju pjesmu, tako da sam bila ne samo iznenađena izborom, nego i uzbuđena i zbunjena.

Što mislite, što je okrenulo glasove na vaš mlin?

Dobro pitanje. Možda upravo to da sam u prethodnoj emisiji ispala iz kruga i da su moji fanovi, navijači, obitelj i prijatelji glasovali za mene vise nego inače. Ne znam, ali zaključujući po mailovima, telefonskim pozivima i Facebooku, preko kojih su me navijači bodrili i podržavali, mogla bih, kad se malo osvrnem unatrag, reći da se takvo što moglo i očekivati.

Žigino glavno glasačko tijelo vezano je uz Međimurje, a vaše se prostire i izvan Hrvatske, sve do Beča, u kojem živite. Je li to mala telefonska pobjeda austrijskih Hrvata nad Međimurcima ili je riječ ipak o pjevačkim i izvedbenim kvalitetama?

Ne bih rekla da su to učinili pozivi odnosno glasovi iz Beča ili Austrije, iako vjerujem da je pojedinih i bilo, jer se iz inozemstva ne može zvati broj određen za biranje. Jednostavno vjerujem da sam se svidjela publici.

Okrenimo se subotnjem finalu u koje ste ušli s najpoznatijim sudionikom Dore, Jacquesom. Gdje vidite svoje, a gdje njegove prednosti?

Vrlo teško pitanje. Oboje pjevamo na svoj način i svatko od nas ima svoju publiku i svoje fanove. Ukusi su različiti, hvala Bogu, tako da sam uvjerena da oboje jednako dobro možemo zastupati Hrvatsku. No na kraju publika odlučuje.

Novo ste ime u hrvatskom glazbenom svijetu. Što mislite, čime ste osvojili publiku?

Možda čak i svojim akcentom, možda jednostavno svojim izgledom (visinom), a vjerujem ponajviše svojim pjevanjem.

Ako pobijedite na Dori, čime mislite osvojiti publiku na Eurosongu u svojoj rodnoj Njemačkoj?

Vjerujem da je najvažnija pjesma koja mora jednostavno od prve ući u uho. Prisjetimo se samo prošlogodišnje dobitnice Lene i njene pjesme.

Kakvom pjesmom biste vi osvajali Europu?

Nekom modernom pjesmom.

Dojma sam da vi i niste došli prvenstveno pobijediti, već se predstaviti hrvatskoj publici. Mislite li da ste nastupom na Dori uspjeli u tome?

Sigurna sam u to i sretna sam zbog toga. Oduvijek mi je želja bila pjevati u Hrvatskoj i bez prevelikog očekivanja sam jednostavno htjela pokušati. O Dori razmišljam već nekoliko godina i eto, ove sam se prijavila i s neizvjesnošću čekala poziv.

Ako vam se otvori mogućnost karijere, mislite li se iz Beča, u kojem živite, preseliti u Hrvatsku?

Da. Već sada u ovih mjesec i pol dana zaključila da mi Beč uopće ne nedostaje. A kad ga se i zaželim, samo su tri i pol sata vožnje autom. Jedino što bi mi nedostajalo to su koncerti i mjuzikli, kojih u Beču ima u izobilju i koje rado posjećujem.

Dok sam sada bila u Zagrebu i dok smo imali probe i razna snimanja spotova, u slobodno sam vrijeme učila i položila četiri ispita. Preostaje mi još godina dana studija i to se lako može svladati.

Prilično jako ste vezani uz zemlju svojih korijena? Što vas posebice privlači Hrvatskoj?

Velika obitelj u Hrvatskoj, hrvatski odgoj i korijeni, ljubav prema domovini, hrvatska glazba, kuhinja i puno toga.

Kome dajete prednost – hrvatskim ili bečkim dečkima?

Do sada sam zaključila da tu ima napretek zgodnih momaka.