Vjerojatno su rijetki oni koji nikada u svom životu nisu barem jednom čuli ime Giorgija Armanija. Jedan od najuspješnijih talijanskih modnih dizajnera preminuo je u 92. godini života, zavivši u crno sve ljubitelje mode.

'Il Signor Armani, kako su ga uvijek s poštovanjem i divljenjem nazivali zaposlenici i suradnici, preminuo je mirno, okružen svojim najmilijima', navodi se u priopćenju Armani grupe, koja osnivača opisuje kao 'neumornu pokretačku snagu'.

'U ovoj tvrtki uvijek smo se osjećali kao dio obitelji. Danas, s dubokim emocijama, osjećamo prazninu koju je ostavio onaj koji je osnovao i njegovao ovu obitelj s vizijom, strašću i predanošću. Ali upravo je u njegovu duhu da se mi, zaposlenici i članovi obitelji koji smo uvijek radili uz gospodina Armanija, obvezujemo zaštiti onoga što je izgradio i prenošenju njegove tvrtke naprijed u njegovu spomen, s poštovanjem, odgovornošću i ljubavlju.'

Prvi izostanak s revije

Da s njegovim zdravljem nije sve u najboljem redu doznalo se slučajno, nakon što u lipnju ove godine nije po prvi puta u svojoj desetljećima dugoj karijeri, stigao na vlastitu reviju kako bi se poklonio svojoj publici tijekom milanskog Tjedna muške mode. U to vrijeme tvrtka je izdala priopćenje da se 'trenutno oporavlja kod kuće' ne navevši specifično njegovo zdravstveno stanje.

'Armani je jedan od onih, poput Coco Chanel s malom crnom haljinom, jednako važan za ono što je doprinijeo društveno kroz odijevanje kao i za ono što je specifično dizajnirao', rekao je Harold Koda, bivši glavni kustos Costume Institute Metropolitanskog muzeja umjetnosti koji je bio kustos, s Germanom Celantom, Armanijeve retrospektive u Guggenheim muzeju u New Yorku 2000. godine.

Giorgio Armani rođen je u Piacenzi, u sjevernoj Italiji, 11. srpnja 1934. godine, kao srednje od troje djece Marie Raimondi i Uga Armanija. Njegov je otac bio službenik u uredima lokalnih fašističkih stranaka. Filmovi su bili Armanijeva prva ljubav. Često ih je posjećivao s ocem, pronalazeći u zamračenom kinu svoje jedino pouzdano sredstvo bijega od terora života u ratnoj Italiji.

Udoban život njegove obitelji iz srednje klase uništio je rat, a s obzirom da je hranu bilo teško naći, prva uspomena na djetinjstvo bila mu je - glad. Rat mu je ostavio i gorko sjećanje zbog igre s neeksplodiranim granatama na ulici, dok je bio dijete, a sve se promijenilo kada mu se jedna iznenada aktivirala. Bio je teško opečen, a blizak mu je prijatelj poginuo. 'Rat me naučio da nije sve glamurozno', rekao je kasnije.

Put do vrha kroz trgovinu

Kao mladić, Armani je lutao. 1956. počeo je studirati medicinu, no nakon tri godine odustao je i pridružio se vojsci. Brzo se umorio od vojničkog života pa je našao posao kao dekorater izloga u La Rinascente, robnoj kući u Milanu, gdje je brzo napredovao.

Ipak, bilo je uglavnom slučajnost što je Armanija dovela u modu, i privremeni posao u milanskoj robnoj kući La Rinascente 1957. Zaposlen u početku kao pomoćni fotograf i dekorater izloga, brzo je promoviran u supervisora kupovine, zadužen za kupovanje roba iz Indije, Japana i Sjedinjenih Država.

Njegovi talenti kao stilista brzo su došli do pozornosti dizajnera muške odjeće Nina Cerrutija - nasljednika obiteljskog tekstilnog biznisa i široko smatranog paragonom talijanske elegancije - pa se tako 1964., bez formalne modne obuke, Armani našao na čelu Hitmana, Cerrutijeve linije muške odjeće.

1966. Armani je upoznao Sergija Galeottija, mladog pripravnika arhitekta, s kojim započinje dugogodišnji poslovni i privatni odnos. Galeotti je ubrzo napustio vlastitu karijeru i počeo raditi s Armanijem. Upravo je on najviše vjerovao u Giorgia i poticao ga da se osamostali.

'Sergio je bio taj koji je vjerovao u mene', rekao je Armani GQ-u 2015. 'Sergio me natjerao da vjerujem u sebe. Natjerao me da vidim veći svijet.'

Počeli su skromno - njihov je prvi ured bio toliko mračan da je Armani skinuo sjenila sa svjetiljki kako bi vidio tkanine, koristeći kao dio početnog kapitala prihode od prodaje njihove Volkswagen Beetle. No njihov je rad bio ništa manje nego revolucija u modi. Općenito govoreći, Armani je ublažio mušku odjeću, a pojasnio žensku. Muška odijela postala su mekša i senzualnija i to je uvelike odražavalo promjenu u načinu kako su se muškarci vidjeli u 1960-ima.

A upravo u ženama Armani je uvidio priliku. 'Shvatio sam da im treba način odijevanja koji je jednak muškom. Nešto što će im dati dostojanstvo u radnom životu.' Godine 1978. tvrtka je potpisala ugovor s proizvođačem odjeće GFT, što joj je omogućilo masovnu produkciju luksuzne ready-to-wear odjeće. Istovremeno je Armani ostvario veliki marketinški uspjeh - dobio je ugovor za odijevanje Richarda Gerea u filmu 'Američki žigolo' iz 1980. godine. Bila je to Armanijeva vizija projicirana snagom Hollywooda - reklama koju novac nije mogao kupiti.

Bio je uistinu gospodin, ali i jedan od prvih u svijetu mode koji je odjeću sa svojim potpisom reklamirao na najbolji mogući način - dajući je slavnim facama da je nose u privatnim, ali i poslovnim prilikama.

'Giorgio je počeo cijelu stvar davanja odjeće slavnim ljudima, javnim figurama', rekla je model i glumica Lauren Hutton, koja je glumila u 'Američkom žigolu', rekavši kako u to vrijeme dizajneri nisu poklanjali odjeću.

'Bio sam jedan od prvih dizajnera koji je odijevao zvijezde na i van ekrana', rekao je Armani britanskom listu The Telegraph 2013. 'Nisu uvijek imali poseban stil, ili osjećaj za odijevanje da znaju što nositi za priliku. Pomogao sam im da se osjećaju sigurnije i opuštenije.'

Osobna tragedija i nastavak rada

1985. Armani je doživio najteži udarac, kada je u dobi od 40 godina preminuo Sergio Galeotti. Nakon njegove smrti povukao se u sebe i razmišljao o umirovljenju, no svjestan da će time 'napustiti sve ono u što je Sergio vjerovao', odlučio se vratiti.

'Tijekom te strašne godine živio sam kao da zadržavam dah, ne misleći o neizbježnom, radeći dan za danom. Većina ljudi mislila je da neću uspjeti', napisao je Armani u svojoj autobiografiji.

Do kraja je nastavio predstavljati nove kolekcije na modnim pistama Pariza i Milana. U ožujku 2025. rekao je da njegova milanska revija želi 'doliti ulje na uzburkane vode globalne politike'.

Kroz 65 godina karijere Armani se posvetio tome da se prilagodi mijenjajućim potrebama kupaca. Forbes je procijenio njegovo bogatstvo na 13 milijardi dolara.

'Nikad nisam zadovoljan', jednom je rekao novinaru. 'Kao netko tko je zauvijek nezadovoljan i opsjednut potragom za savršenstvom, nikad ne odustajem dok ne postignem rezultate koje želim.'

Armanijev imperij u trenutku njegove smrti bio je visokooktanska mašina, s globalno čitljivim brand imenom i ispostavama u većini glavnih gradova diljem svijeta, a tko će isti naslijediti za sada još uvijek nije poznato. Iza njega je, od obitelji, ostala tek sestra Rosanna, budući da im je brat Sergio preminuo 1996. godine, te Leo Dell'Orco, Armanijev direktor i član upravnog odbora dobrotvorne zaklade koju je dizajner stvorio 2017. godine, a s kojim je nakon Galeottijeve smrti bio u vezi.

Do samog kraja, Armani je ostao odlučan ne imenovati svog nasljednika: 'Bit će dosta vremena za druge kasnije. Dokle god sam ovdje, ja sam šef', rekao je GQ-u.