Igra tako postaje još jednim od načina korištenja uma i tijela, pa čak i jedan od pristupa ka kreativnom, umjetničkom izražavanju; igra je istraživanje, isprobavanje, igranje onoga što je u realnosti neprihvatljivo; ono se ne važi, budući da se osoba koja sudjeluje u igri isključivo pretvara, stoji u priopćenju.

Unutar procesa, koreografkinja Tamara Curić iz odabranih dječjih igara tragala je za plesnim motivima koji su joj kasnije služili za stvaranje samog plesnog vokabulara, a koji je pritom nastao iz samih improvizacija u procesu rada s plesačima. Uvježbavanjem, pokušavanjem te ponavljanjem igre u razvojnom smislu samog projekta, ona je njegov proces, kao i završna točka.

Izvedbe su 3. i 4. ožujka u 21 sat, Dvorana F22 u Frankopanskoj 22 na Akademiji dramskih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.