Emily Henry danas je jedno od najjačih imena suvremene romantike. Njezini romani redovito završavaju na vrhu ljestvica, a pet od šest njezinih knjiga već čeka ekranizaciju. No prva koja je doista stigla na ekran je 'Ljudi koje upoznajemo na odmoru' (People We Meet on Vacation), romansa o Alexu i Poppy, prijateljima koji godinama putuju zajedno, potiskuju ljubav i na kraju se moraju suočiti s onim što osjećaju.

Radost i nervoza rijetko idu ruku pod ruku tako jasno kao u slučaju Netflixove ekranizacije romana 'Ljudi koje upoznajemo na odmoru' , knjige Emily Henry koja je u posljednjih nekoliko godina postala gotovo kultna među čitateljima romantične književnosti. Riječ je o onoj vrsti romana koju ljudi ne samo da vole, nego u njoj prepoznaju dijelove vlastitih života, odnosa i propuštenih prilika, zbog čega filmska adaptacija neizbježno nosi i težinu očekivanja koja nadilaze uobičajeni interes za romantičnu komediju.

Izbor glumaca jedna od najosjetljivijih točaka cijelog projekta

Priča o Alexu, povučenom profesoru engleskog jezika, i Poppy, energičnoj putopisnoj novinarki koja svijet doživljava kao niz spontanih avantura, za čitatelje je odavno prestala biti tek fikcija. Njihova godišnja putovanja, prijateljstvo koje se polako pretvara u nešto kompliciranije i godine propuštenih prilika pretvorili su ih u likove koje publika poznaje gotovo intimno, zbog čega je i izbor glumaca bio jedna od najosjetljivijih točaka cijelog projekta.

Redatelj Brett Haley za NY Times priznao je da je pratio i fanovske rasprave na internetu, no većina imena koja su se ondje pojavljivala bila je ili zauzeta ili nezainteresirana, pa su nakon dugog procesa odabrani Emily Bader i Tom Blyth. Za Henry je to bio ključan trenutak.

'Bilo je mnogo prijedloga kod kojih sam osjećala da to jednostavno nije to, pogotovo iz perspektive čitatelja. Kad su Emily i Tom izabrani, prvi put sam osjetila da bi sve moglo ispasti kako treba', rekla je.

Poppy kao izazov

Jedan od najvećih izazova bio je zadržati Poppy onakvom kakva jest u knjizi – impulzivnu, glasnu, pomalo kaotičnu, ali i emocionalno izuzetno pronicljivu.

'Poppy se lako može pretvoriti u lik koji ide na živce ako se krivo interpretira', objašnjava Henry. 'Ali njezina dinamika s Alexom temelji se na igri i razumijevanju, a ne na iritaciji.'

Emily Bader bila je svjesna da je riječ o liku koji prkosi tipičnim filmskim očekivanjima. 'Na mlade žene u filmovima često se gleda kroz prizmu toga koliko su ugodne drugima. Nisam htjela Poppy učiniti tišom ili uglađenijom nego što jest, jer upravo njezina energija nosi priču'.

Zašto se jedan poljubac nije smio dogoditi

Možda najzanimljivija razlika između knjige i filma tiče se trenutka u kojem se prijateljstvo Alexa i Poppy lomi. U romanu se to događa tijekom putovanja u Hrvatskoj, nakon što njihova bliskost prijeđe granicu prijateljstva, dok je film tu radnju premjestio u Toscanu i pritom je znatno ublažio.

Razlog nije bio produkcijski, nego žanrovski. 'Romantični čitatelji imaju vrlo jasnu predodžbu o tome gdje je granica', objašnjava Henry. 'Ako likovi prijeđu određenu crtu, publika im to teško oprašta, bez obzira na okolnosti.'

U knjizi se Alex i Poppy u jednom trenutku prepuštaju osjećajima i fizički prelaze granicu prijateljstva, no filmska verzija tu je situaciju svjesno ublažila. Emily Henry i scenaristi znali su da njihovi čitatelji likove ne doživljavaju samo kao fikciju, nego kao emocionalno stvarne ljude, zbog čega im je važno da oni ne učine nešto što bi se moglo protumačiti kao izdaja – pa makar to bilo u trenutku slabosti. Poljubac koji bi u nekom drugom žanru bio samo romantičan zaplet, ovdje bi promijenio način na koji publika gleda na cijelu priču, zbog čega je film odlučio ostaviti napetost, ali ukloniti 'prijelaz preko crte'.

Tom Blyth priznao je da mu je to u početku bilo teško razumjeti. 'Meni je taj prijelaz granice bio srž drame, ali na kraju smo shvatili da napetost može postojati i bez njega. Sve je u onome što se ne kaže'.'

Zašto romansa nije bijeg od stvarnosti

U središtu cijelog projekta ipak stoji Henryin pogled na ljubav. 'Tragične ljubavne priče često se smatraju ozbiljnijima, ali u stvarnom životu, ako želiš dugoročnu vezu, najvažniji dio nije kraj, nego sve ono dok ste zajedno', rekla je. 'Ljubav nosi bol, ali ona je i razlog zbog kojeg se sve isplati'.

Upravo ta kombinacija nježnosti i realizma razlog je zašto su njezini romani toliko voljeni, a i zašto Netflixova verzija 'Ljudi koje upoznajemo na odmoru'  pokušava zadržati njihovu emocionalnu srž, čak i kad mora prilagođavati detalje.

Iako je film tek stigao, razgovori o mogućim nastavcima i spin-offovima već postoje. Henry i redatelj razmišljaju o sporednim likovima, od vodiča Bucka do Alexove bivše djevojke Sarah, pa čak i o Alexovu bratu i njegovu partneru, što ostavlja prostor da ovaj romantični svijet ne ostane ograničen na jedan film.