Svršeno je, piše na grafitu jednog ruševnog ostatka nekadašnje kaznionice na Golom otoku pokraj kojega na kraju dokumentarnog filma Mire Brankovića 'Grebanje duše' prolaze 91-godišnji Vladimir Bobinac i skupina mladih koje je poveo u turistički obilazak mjesta na kojemu je nekada robijao. Svršeno je - jer kaznionice na Golom otoku ni sličnih logora u koje su totalitaristički režimi u ovoj državi trpali svoje neistomišljenike doista više nema. Danas imamo neke druge probleme, ali nije se zgoreg prisjetiti da su Bobinac i njegovi uznički drugovi ipak živjeli u vremena koja su bila mnogo opasnija, u kojima si na robiji mogao završiti, kao u Kunderinoj 'Šali', zbog najobičnijeg vica ili čak ni zbog čega, zato što je netko pod teretom policijskog batinanja tebe optužio za ideološki prijestup kojim su teretili njega. Nije se loše toga podsjetiti, pogotovo onima koji olako viču o 'udbaškim zavjerama' čim im se ne sviđaju nečije ideje u javnom prostoru. Da, ni danas ne živimo u sretnome društvu, ali ono o čemu nam je govorio umirovljeni profesor povijesti u sinoćnjem dokumentarcu - ipak je svršeno.

Iako su im životne priče vrlo različite, Vladimir Bobinac, koji je svojedobno dvije i pol godine robijao na Golom otoku zato što je bio optužen za staljinizam svojim me današnjim stavom prema svemu što mu se dogodilo podsjetio na junaka jednog američkog dokumentarca, 'Mirikitanijeve mačke'. Kao i Mirikitani, američki Japanac koji je za života proživio bezbrojne nepravde, od internacije u američke logore za građane japanskog porijekla tijekom Drugog svjetskog rata do nesreće da bude na licu mjesta i za vrijeme bombardiranja Hirošime i za vrijeme napada na Blizance u New Yorku - gospodin Bobinac danas o svojoj nevolji govori kristalno jasno, s bezbroj pojedinosti i s nerijetkom suzom u grlu, ali nije dopustio da ga duhovi iz prošlosti unište. Da, kaže da ga posjećuju noću, da zbog njih često loše spava, no danju, kada po Golom otoku vodi turističke skupine, iz svoje nekadašnje nevolje crpi snagu. Goli otok mu grebe dušu, ali je zbog neprekidnih ponovnih obilazaka njegova kamenog i brdovitog terena snažniji - i psihički i fizički. S mladićima i djevojkama živahno obilazi ruševne logorske zgrade, govori im o tome kako su na ljetnoj vrućini preživljavali težak rad uz samo dva decilitra vode dnevno, priča im kako su ih maltretirali stražari, ali i kako su bili prisiljeni maltretirati jedni druge, priznaje im sve - i zbog toga na kraju može mirno proći pokraj tog natpisa, svršeno je

Dokumentarac Mire Brankovića uglavnom je snimljen vrlo jednostavno i jednoznačno - kao evidencija jednoga turističkog posjeta nesretnome mjestu iz povijesti. Mladići i djevojke koje Bobinac vodi po otoku toliko su generacijski udaljeni od vremena o kojima im govori da im se u ta doba još nisu rodili ni roditelji. Pitaju ga zbog čega je završio u tom zatvoru jer im je - na sreću - potpuno nezamislivo da bi netko na takvome mjestu mogao završiti bez odgovora na to pitanje. Pitaju ga i je li se ikada i koliko puta okupao u kristalno čistome moru koje okružuje taj nekadašnji pakao na zemlji jer im je sasvim nevjerojatno da bi netko mogao živjeti ondje, a to ne učiniti. Bobinac im odgovara, objašnjava, a nakon obilaska svake zgrade i svakog dijela otoka, u mračnoj unutrašnjosti ruševina na zidovima se nižu arhivske snimke Titovih patetičnih propagandnih govora o 'naprednoj socijalističkoj zemlji' i 'izravnom kontaktu s narodom' iza kojih su se skrivale svireposti toga režima. To su ti duhovi - tako izgledaju, tako su montirani u snimku i tako ih valja tretirati.

Dobro je što to tako snimljeno. Suprotstavljenost horror priča iz Bobinčeve prošlosti i pitanja onih koji odrastaju u sadašnjosti ipak daju nadu u nešto bolju budućnost. Jer Bobinac se s njima u ovome dokumentarnom filmu ipak uspijeva sporazumjeti. Uspijeva im predstaviti svoje duhove iz prošlosti tako da ih znaju prepoznati ako ikada, poput zombija, ispužu iz svojih povijesno-arhivskih grobova. To je i smisao ovakvih dokumentaraca. Nisu spektakularni, ali su obrazovni. I, osim toga, pokazuju da se život ne sastoji od velikih junaka, boraca, vođa ni državnika. Sastoji se od ljudi koji ih sve preživljavaju, kao američki Japanac Mirikitami i kao Vladimir Bobinac.