Danas stoji iza nekih od najvećih televizijskih hitova posljednjih godina, posjeduje goleme rančeve i izgradio je pravo malo televizijsko carstvo, no život Taylora Sheridana nekad je izgledao potpuno drugačije
Tvorac TV hitova poput 'Yellowstone', 'The Madison', 'Tulsa King' ili 'Landman' otkrio je da je prije velikog uspjeha čak dvaput ostao bez krova nad glavom te mjesecima živio u automobilu.
vezane vijesti
'Dvaput sam bio beskućnik. Živio sam u automobilu', otkrio je 56-godišnji scenarist, redatelj, producent i glumac u razgovoru za Town & Country.
Jedno takvo razdoblje potrajalo je čak šest mjeseci. Sheridan je tada pokušavao izgraditi glumačku karijeru, a premda je mogao odustati od Hollywooda i pronaći stabilniji posao, odlučio je nastaviti.
'U bilo kojem trenutku mogao sam odlučiti: 'Pronaći ću posao s punim radnim vremenom i odustati od ovog sna.' Ali izabrao sam spavati u automobilu', prisjetio se.
Entertainment Weekly navodi i da je tijekom tog razdoblja često noćio u automobilu u kalifornijskom Ojaiju, koji mu se činio dovoljno sigurnim mjestom za spavanje.
Gluma ga nije odvela tamo gdje je želio
Prije nego što je postao jedan od najtraženijih scenarista i producenata u Hollywoodu, Sheridan je godinama pokušavao uspjeti kao glumac. Publika ga pamti kao Dannyja Boyda iz 'Veronice Mars', a značajniju ulogu dobio je kao policajac David Hale u hit-seriji 'Sons of Anarchy'.
No upravo ga je glumačko iskustvo na kraju potaknulo da se okrene pisanju. Umjesto čekanja na uloge, odlučio je sam stvarati priče kakve je želio gledati.
Pokazalo se da je odluka bila presudna.
Sheridan je napisao scenarij za hvaljeni triler 'Sicario' Denisa Villeneuvea s Emily Blunt, Beniciom del Torom i Joshom Brolinom, a potom i 'Hell or High Water', moderni vestern s Chrisom Pineom, Benom Fosterom i Jeffom Bridgesom. Upravo mu je potonji donio nominaciju za Oscara za najbolji originalni scenarij.
Napisao je i režirao 'Wind River' s Jeremyjem Rennerom i Elizabeth Olsen, za koji je osvojio priznanje za režiju u Cannesu.
Prvim velikim honorarom kupio je kuću
Možda upravo zbog iskustva beskućništva Sheridan je svoj prvi ozbiljniji honorar potrošio na nešto vrlo konkretno – krov nad glavom. Nakon prodaje jednog od prvih velikih scenarija kupio je malu kuću na parceli uz rijeku u Wyomingu i odmah je platio. Kako je njegov uspjeh rastao, postupno je kupovao okolnu zemlju i nabavio nekoliko konja.
Sheridan kaže da je iskustvo života bez sigurnosti ostavilo trag na njegovu odnosu prema novcu. I danas izrazito ne voli osjećaj da nekome nešto duguje.
Ta mala kuća bila je tek početak. Danas je Sheridan duboko uključen u svijet rančerstva i konjičkog sporta te posjeduje i vodi dva velika teksaška ranča: Bosque Ranch u Weatherfordu i legendarni 6666 Ranch, poznat i kao Four Sixes.
Upravo je stvarni kaubojski život postao neodvojiv dio njegova profesionalnog identiteta. Sheridan se natječe u disciplinama western jahanja, a njegove serije poznate su po tome što nastoji što autentičnije prikazati život na američkom Zapadu.
Pravi televizijski fenomen stigao je 2018. s 'Yellowstoneom'. Priča o obitelji Dutton i njihovu golemom ranču pretvorila se u jedan od najvećih američkih televizijskih hitova te otvorila vrata čitavom Sheridanovu televizijskom univerzumu.
Uslijedili su '1883' i '1923', a Sheridan je potom stao iza niza uspješnih serija, među kojima su 'Mayor of Kingstown', 'Tulsa King', 'Lioness' i 'Landman' dok je njegov hvaljeni projekt 'The Madison' okupio je velika glumačka imena poput Michelle Pfeiffer i Kurta Russella.
Njegov današnji život zato teško može biti udaljeniji od razdoblja u kojem je spavao u automobilu. Billy Bob Thornton, zvijezda 'Landmana', kaže da Hollywood prema Sheridanu nekoć 'nije bio dobar', dok ga je teksaška rančerska zajednica prihvatila kao jednog od svojih.
Ima vrlo jasna pravila pisanja
Sheridan nikada nije skrivao ni što misli o dijelu suvremene filmske produkcije. Posebno je kritičan prema scenarijima koji publici dijalogom objašnjavaju ono što bi film trebao pokazati slikom.
Upravo je zbog toga kritizirao i Marvelove filmove, tvrdeći da često krše osnovna pravila pripovijedanja.
Njegovo pravilo je jednostavno: kamera treba pokazati što se događa, dok bi dijalog trebao otkrivati što likovi osjećaju, žele ili zbog čega žale – umjesto da gledateljima objašnjava radnju.
Ta averzija prema suvišnom objašnjavanju dijelom je nastala upravo tijekom njegove glumačke karijere. Sheridan je ranije govorio da je čitajući televizijske scenarije razvio svojevrsnu 'alergiju na ekspoziciju', zbog čega danas preferira jednostavne zaplete koji ostavljaju dovoljno prostora likovima.
