BLOG PEDALIRANJE

Bloger tportala provozao se kraljicom biciklističkih staza; evo što nudi slavna Parenzana i što bi trebalo popraviti

tportal

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Dražen Breitenfeld

Bloger tportala obišao je i testirao najpoznatiju bike stazu - Parenzanu. Ljepote i čarobne vizure iz perspektive trase stare pruge sjajno izgledaju. Rasvjeta u tunelima pali se prilikom prolaska, vijadukti su ograđeni, a vidikovci fantastični. No podlogu na Parenzani treba hitno popraviti, tek su neke od opservacija s vožnje srcem Istre

Parenzana je mama i tata cikloturizma u Hrvatskoj. Sve je počelo kada je trasa stare pruge Poreč - Trst pretvorena u pješačko-biciklističku stazu. Dio puta u Hrvatskoj, posebno dio od Grožnjana do Motovuna, sačuvan je u izvornom stanju. Ostale dionice, posebno u Italiji, voze se cestom, a slično je i u Sloveniji, dok je staza od Motovuna do Poreča kombinacija ceste i pruge. Vlakovi su onuda vozili do 1935. godine, a prevozili su vino i maslinovo ulje do tršćanske luke. Tek se 2006. godine prepoznalo da bi Parenzanu trebalo oživjeti i iskoristiti za već tada rastući aktivni turizam. Tako je u nekoliko projekata uređena trasa pruge. Obnovljeni su tuneli i vijadukti te napravljena infrastruktura, kao i nekoliko vidikovaca, a cijela ruta je označena. Nedavno su osvijetljeni tuneli, redizajnirani putokazi i napravljeni panoi s prizorima s Parenzane i kulise postaja.

Svakako najljepši dio Parenzane je od Buja do Motovuna. Dionica je duga gotovo 30 kilometara, no zračnom linijom možda nema ni petnaestak kilometara. Doživjeti stare istarske gradiće i proći kroz neke od njih biciklom je privilegija. Optralj i Završje mala su sela koja su poznata po konobama u koje svakako treba zaviriti. Nakon pitoresknog Grožnjana staza lijeno vijuga i spušta se prema Motovunu. No tada se duboko uvlači u kanjone i kao da prolazi kroz neka prošla vremena. Vrijeme je šparoga, tako da se već mogu sresti i prvi berači. Biciklista je ipak najviše, lijepo vrijeme za početak ožujka privuklo je mnoge turiste na dva kotača. Podloga staze za današnje prilike i trendove u cikloturizmu postala je pretvrda i trebalo bi ju popraviti kako bi postala svima ugodna za vožnju.

  • +8
  • +5

Istra i Parenzana

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Dražen Breitenfeld

S obzirom na to da u Istri postoji bezbroj bike ruta po makadamu i zahtjevnom terenu, pa i tzv. singlića, možda bi Parenzanu trebalo prilagoditi i asfaltirati te tako privući značajno veći broj cikloturista. Takvih prijedloga i razmišljanja u Istri sve je više. Tako bi brend Parenzana doživio i svoju renesansu i neki novi turistički početak koji bi donio i neka druga poboljšanja. Možda revitalizaciju bar jednog kolodvora i izgradnju uslužnih objekata na stazi, kojih za sada nema.

No to nimalo ne umanjuje gotovo netaknutu prirodu kojom se prolazi baš zato što je krajobraz autentičan i netaknut. Vrijednost Parenzane je nemjerljiva. Da tu ljepotu doživite, morate proći na biciklu ili pješke. Inače, cijela Parenzana duga je malo više od sto kilometara, a spremniji biciklisti mogu je proći u dva dana.

S obzirom na to da sam dionicu od Buja do Motovuna prošao po njoj, natrag sam se vratio dolinom Mirne, po ravnoj i ne baš prometnoj cesti. Većinom je makadam, no slijedi malo teži uspon prema Grožnjanu u duljini od pet kilometara. Put do Buja ide po istom dijelu Parenzane, također dijelom običnom cestom. Povratak ide brže i skoro je dvostruko kraći. Bez obzira na uspon.

No nisam samo testirao Parenzanu. Poput Michelinovih inspektora, i ja sam pohodio poznati istarski restoran i hotel San Rocco u Brtonigli. Inače, restoran San Rocco je u pripremnoj fazi, točnije u preporuci Michelinova vodiča. Dok čeka onu pravu zvijezdu, mi biciklisti kao bike friendly hotelu i restoranu možemo mu dati, na primjer, 'Bijelu bike rukavicu'.

  • +10
  • +7

San Rocco i Brtonigla

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Dražen Breitenfeld

Brtonigla, talijanski Verteneglio, kupa se ovih dana u mimozama. Svugdje se kušaju mlado maslinovo ulje i malvazija. Cijelo imanje je rustikalno, ali i mondeno, te iz godine u godinu izgleda sve bolje. San Rocco nosi još jednu titulu - Tartufo Vero, a time se jamči izvornost tartufa. Vrijeme je crnog tartufa, tako da nam meni bira chef restorana San Rocco Teo Fernetich.

Hotel San Rocco ima poseban šarm, kao i obiteljsku tradiciju istarskog imanja. S pogledom na more, maslinike, ali i hedonistički dio s bazenom i wellnessom. Također i vrt, u kojem su već nikli kadulja i ružmarin. Ukratko, uživao sam i odmarao u jelovnicima stvorenim između mora i zemlje u četiri boje. Bio je gušt biti u Brtonigli i pedalirati po Bujštini s pregršt cestica i staza.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!