Kako se ne prisjetiti stihova Ane Bešenić i glazbe Zvonka Špišića iz pjesme 'Suza za zagorske brege' kada ujutro s bicikla promatraš prizore i osluškuješ tišinu brda oko Krapine – brda koja su malo veća od običnih brega. Umjesto glasa Vice Vukova, u ušima mi pjeva mlada zagorska glazbena nada Karla Miklaužić – možda zbog vremena, možda zbog novih generacija, a možda i zbog mistike tih brežuljaka. Kako bih izbjegao dnevne vrućine, krenuo sam u pet ujutro – dok su brežuljci još spavali, a puni mjesec odbijao zaći, prijeteći jakim svjetlom čak i u zoru. Pomislih da će možda do večeri pasti i pokoja suza – od muke ili alergije na neprepoznato bilje koje me neumoljivo pecka. No poriv za vožnjom bio je jači: od štrukli do vinograda – i to s pogledom!

Zagorske fešte, biciklijade i utrke obilježile su posljednje tjedne – od Zaboka, preko Bedekovčine i Krapine, do Krapinskih i Tuheljskih Toplica. Zabočka Kukurijada tradicionalno okuplja brojne bicikliste, a Štruklijada na Bedekovčanskim jezerima privlači posjetitelje svih profila. Pješice, autom ili biciklom, svi dolaze na te omiljene manifestacije. Uz fine štrukle i kolače te svježinu jezera, ambijent je čista uživancija. Krenuli smo iz Zaboka dijelom novom biciklističkom stazom prema Oroslavju, zatim lokalnom prometnicom i manjim seoskim putevima do Bedekovčine. Kušali smo, naravno, štrukle, kolače i druge zagorske delicije te se prošetali oko jezera, a ono se može i obići biciklom. No planovi su bili ambiciozni, pogotovo oni biciklistički – trebalo je požuriti jer nas je čekao još jedan gastronomski događaj.

Vuglec breg nije tako lako osvojiti

Ruta vodi preko uzvisine Kebel, sela Brestovec i Martinec, slijedi spust prema Sikirišću i Ciglenici Zagorskoj. Nije to neki veliki prijevoj, ali je kratak i strm – kao i svi zagorski bregi. Ne znam je li to samo moj dojam, ali zamijetio sam da sela s nastavkom -ec uglavnom leže na bregima, a ona bez tog nastavka u dolinama. Tako je i s Vuglec bregom – da biste došli do njega, morat ćete se dobro oznojiti na običnom ili električnom biciklu. No put od Začretja do tog poznatog izletišta bio je pravo zadovoljstvo – kroz šume, polja i proplanke, kao iz bajke. Nakon 20-ak kilometara u nogama stigli smo na manifestaciju 'Vinogradi s pogledom', na kojoj su se okupili najbolji zagorski vinari, brojni posjetitelji i – mi biciklisti. Uspon do vinograda kratak je, ali brutalan – s nagibom i do 20 posto. Na biciklu ne ide bez kapi znoja – ili suze. Ako ne naše, onda vinske.

Biciklisti ne piju dok voze, ali kušati se mora – nazdravili smo šampanjcem iz Vugleca, graševinom Prekratića i autohtonim Sokolom vinara Petrišića. Uživali smo u okusima, mirisima, suncu, ambijentu i vinskoj plaži – i krenuli dalje, prema Krapini, pa natrag prema Zaboku, odakle smo i krenuli. Čekao nas je najljepši dio – silazak s brega i vožnja kroz Škarićevo i prema Pretkovcu. Iako ponovno uzbrdo, isplatilo se – jer iz sela Tkalci pruža se fascinantan pogled na Krapinu stisnutu podno Strahinjčice. Svaka serpentina bila je čarobna, a odmor u gradskoj kavani pravi šlag na kraju.

Zagorje te zove

Povratak prema Zaboku išao je uz prugu kojom tutnji zagorski cug – baš kao i mi. Prateći ga, ne možete pogriješiti – dionica je ravna i pregledna, a vožnja kroz pitoresknu ravnicu puna je cvijeća, plodova i žitarica. U nekim selima još se mogu vidjeti stari kokošinjci i kukuružnjaci koji nestrpljivo čekaju novi urod. Na ruti se nalazi i nekoliko urbanih bike odmorišta s alatima i kartama koje možete pronaći na platformi Zagorje bike, uz mnoge ideje za vlastite biciklističke izlete. Rute poput 'Kroz pejzaže razigranih bregova', 'Ratkayeve rute' ili 'Tragom termalnih izvora' vode vas kroz plemićku povijest, do toplica i izvora tople vode.

Badlfest u Krapinskim Toplicama već je u srpnju, a Tuheljska noć u kolovozu. U Zagorje možete doći bilo kada – sadržaja i ruta ima napretek.