Ručaj u podne, ne gubi dan – jedna je od tradicijskih izreka na otoku Ugljanu. Nekadašnji težački život tražio je od žitelja da puno rade, pa su rano ustajali, a kalorični ručak morao je biti u podne da bi do kraja dana mogli raditi. U današnje vrijeme ta zgodna sintagma koristi se kao mamac za goste - da i oni ručaju 'na vrijeme', u podne.

Kažu da je na Ugljanu najljepše na jugu, a razvedene obale, plaže i uvale su kao izmišljene za turiste. Isto vrijedi za biciklističke staze – a vozeći se šesnaestak kilometara, imate puno pustolovnih doživljaja da odmorite dušu i tijelo.

Antičko susreće moderno

Staza 'Antičko susreće moderno' zapravo je idealan naziv za ovaj bike izlet. Počinje u mjestu Ugljan i uz obalu ide uz samostan sv. Jeronima te nastavlja asfaltnim putem kroz zaseoke Batalaža, Sušica i Muline, gdje svakako treba obići arheološka nalazišta iz 1. stoljeća. Staza je kružna, a na makadamskom dijelu rute zastanite u spektakularnoj uvali Suha.

Da ne biste pomislili da bike brdske avanture na Ugljanu neće biti, preporučujemo stazu 'Nevjerojatni pogledi' i posjet srednjovjekovnoj utvrdi sv. Mihovila. Do tamo biciklom i nije baš jednostavno doći, a Kornati, Dugi otok i Zadarski kanal čini će vam se kao da su mali. Uspon iz Preka u početku je blag, a slijedi nekoliko strmih zavoja koji su dugi oko kilometar. Kažu da pogled odande oduzima dah. To je sigurno, prvo zbog uspona, onda, kada se oporavite, i zbog pogleda. Ova kružna staza duga je oko deset kilometara, a ukupni uspon 302 metra.

Povratak kroz maslinike je neprepričljiv, a uz malo bržu vožnju pri spustu sve se činilo kao ubrzani animirani film. U mjestu Preko sve je vrlo živahno, a ondje je i glavna otočna trajektna luka. Nastavio sam biciklom po intuiciji uz more, prema mjestu Kali. Bez predrasuda i nekih insajderskih informacija, osjetio sam neki čudan feeling, kao da sam se našao na nekom drugom mjestu ili otoku. Nisam isprva obraćao pažnju, a sve je nekako drugačije, meni neobjašnjivo. Kasnije sam shvatio da su različite povijesne okolnosti, borba za svakodnevni život i vječno rivalstvo između Preka i Kali učinili svoje.

Tragedija koja se pamti

Ilustrativna priča za taj rivalitet jest ona o otočnom Romeu i Juliji. Naime na malom spomeniku, kakve znamo vidjeti pored ceste, obično piše da je ondje stradao netko u prometu. Ovaj put je pisalo da je ondje stradao nedužni čovjek. Naime najljepša djevojka iz Preka zaljubila se u Kaljanina. To Prečani nisu mogli prihvatiti i u nespretnoj i nesretnoj situaciji ovi iz Preka htjeli su malo zastrašiti momka iz susjednog sela, a on je nastradao. Piše još da je na dan Božića 1882. život izgubio petnaestogodišnji Frane, ni kriv ni dužan. Dojmilo me, koga ne bi. Kad sam se vratio u Preko, neki me mještanin pitao gdje sam bio, a ja sam mu, za svaki slučaj, rekao - na Pašmanu. Kali ni ne spomenuh.

Kali je poznat po najboljim ribarima na svijetu i život je podređen tome. Ni danas nema kuće u kojoj ne živi jedan od njih. Kada je pun Mjesec, svi stanovnici se okupe, a sukladno tome se planiraju i svi događaji, pa i vjenčanja. Sve je u Kaliju isplanirano - osim smrti. Kada Mjesec nije pun, mještana uglavnom nema jer su na moru. Ribara sam pitao gdje lovi, misleći tu negdje, malo dalje, a on mi kaže – gdje ima ribe, tamo idemo, ako je ima na Mediteranu, idemo tamo, ako ne, idemo dalje dok je ne nađemo, pa makar na kraj svijeta.

Najbolji ribari na svijetu

Sad mi je jasno zašto mi se ribarski brod, čiji su ribari razapeli mrežu preko jarbola, činio kao neki paun kad se šepuri i pravi se važan. Imaju bogme i razloga. Kaljani sami izrađuju svoje mreže i puno truda, znoja i muke su godinama uložili u ovaj zanat koji usprkos svemu lagano nestaje. Ali Kaljani to sigurno neće dopustiti. Jer onaj koji je ribaricom bio na Pacifiku, Atlantskom i Sredozemnom moru, ne može nestati samo tako. Manje je poznato to da je kaljska ribarska flota najveća na Jadranu, a Kali još zovu metropolom ribarstva. Najviše love srdele i inćune ili drugu sitnu plavu ribu, a otvorili su prvu farmu tune kod nas. Kaljani se bave i maslinama i imaju odlično ulje, ali o tome i drugim kaljskim pričama nekom drugom prilikom.

Na ovom definitivno neobičnom otoku ima jedanaest odmorišta, itekako važnih biciklistima na rutama. Svakako još potražite Avanturističku bike rutu, koja će se držati više središnjeg dijela otoka te otkriti skrivene kutke i vale koji imaju pogled prema otvorenom moru, Italiji, Dugom otoku itd. Ugljan je lijep urbani otok na kojemu sam uživao, od Kukljice, preko Kalija i Preka, do prekrasnog dijela oko mjesta Ugljan i jugozapadnog dijela. Posebno u ove proljetne dane, kada ne samo da se budi sam od sebe, već se vraćaju i turisti. Ipak, ako pitate Kaljane, ne živi se od turizma, već od – ribe.