Bakterija Yersinia pestis postala je poznata jer je izazvala epidemiju bubonske kuge koja je u 14. stoljeću poharala Europu i usmrtila desetke milijuna ljudi. No, nova znanstvena istraživanja sugeriraju da je ova ozloglašena bakterija ubijala ljude mnogo ranije nego što se dosad vjerovalo – i to tisućama godina prije nego što je razvila svoj najpoznatiji oblik prijenosa preko buha.

Međunarodni tim znanstvenika pronašao je dokaze da je bakterija Y. pestis, uzročnik kuge, harala zajednicama lovaca-sakupljača oko Bajkalskog jezera u Sibiru prije otprilike 5500 godina. Riječ je o najstarijem dosad poznatom dokazu epidemijskog širenja kuge unutar čitavih zajednica.

Otkriće baca novo svjetlo na ranu povijest bolesti koja će kasnije postati jedan od najvećih ubojica u ljudskoj povijesti.

Kako su naveli u svom radu u časopisu Nature, znanstvenici su analizirali ostatke 46 osoba pokopanih na četiri neolitička groblja u Sibiru. Primarni cilj istraživanja bio je rekonstruirati obiteljske veze i način života tadašnjih zajednica, no DNK analiza otkrila je nešto mnogo intrigantnije.

U kostima i zubima čak 18 osoba pronađeni su tragovi bakterije Yersinia pestis.

To nije bio izolirani slučaj. Ranija istraživanja već su identificirala pojedince zaražene kugom u Švedskoj i Latviji, stare oko 5000 godina, ali nova studija prvi put pokazuje da se bolest širila kroz čitave zajednice te izazivala prave epidemije.

'Jesu li najraniji oblici kuge bili relativno blagi ili vrlo opasni, predmet je rasprave. Naši rezultati pokazuju da su već tada mogli biti izrazito smrtonosni', ističe genetičar Eske Willerslev sa Sveučilišta u Kopenhagenu.

Bolest koja je ubila milijune

Procjenjuje se da je u posljednjih 1500 godina kuga, bolest koja se javlja u tri oblika : bubonskom, plućnom i septikemijskom, ubila oko 200 milijuna ljudi. Međutim, rani sojevi bakterije nisu imali faktore virulencije povezane s bubonskom kugom sve do prije otprilike 3800 godina, što je prikrilo ulogu koju je bolest mogla imati u pretpovijesnim populacijama.

U slučaju zajednica iz kasnog neolitika oko Bajkalskog jezera, znanstvenici su utvrdili da je više od trećine pokopanih nosilo Y. pestis u količinama većim od bilo kojeg drugog identificiranog patogena.

Da je kuga vjerojatno zahvatila zajednicu, pokazuje i podatak kako je između 65 i 75 posto pokopanih na tom području bilo mlađe od 15 godina, a dobar dio ih je bio u rodbinskoj vezi.

No, radiokarbonsko datiranje pokazalo je kako zaraženi ne pripadaju istom razdoblju, već su razdvojeni stoljećima. Tako su znanstvenici otkrili kako je dio umro od zaraze kugom prije otprilike 5500 do 5300 godina, dok je drugi dio umro prije otprilike 5000 godina.

Zajedno dvije skupine sugeriraju da su se epidemije Y. pestis pojavile u regiji više puta. Znanstvenici nagađaju da je bakterija možda opstala u populacijama divljih životinja, recimo svizaca.

'Ovi uvidi jednako su relevantni za izazove s kojima se svijet danas suočava kao što su bili i prije 5500 godina, kada 75 posto novih ljudskih patogena nastaje prijenosom preko životinja', pišu istraživači u svom radu.

Dodatna analiza pokazala je kako sojevi Y. pestis pronađeni kod Bajkalskog jezera pripadaju izuzetno ranoj verziji ove bakterije.

'Ovo otkriće mijenja naše razumijevanje najranijih epidemija kuge. Čak i prije nego što je bakterija razvila učinkovit prijenos putem buha, čini se da su ovi drevni sojevi nosili snažnu kombinaciju faktora virulencije koji bi infekciju mogli učiniti vrlo smrtonosnom', ističe genetičar Martin Sikora sa Sveučilišta u Kopenhagenu.