PETI ROĐENDAN VALHALLE

Znate li tko su Synthetic Scar?

13.12.2013 u 11:03

Bionic
Reading

Povodom petog rođendana heavy metal partyja Valhalla koji će se održati u zagrebačkoj Močvari 14. prosinca razgovarali smo s domaćim metal bendom Synthetic Scar

Valhalla je heavy/power metal party koji se održava još od 2008. godine. Tradicija je započeta u kultnom metal baru Runa, a zbog velikog interesa party se preselio u bar Dobar zvuk, zatim u klub Željezničar i sada na novu lokaciju – legendarni zagrebački alternativni klub Močvara. Nastavljajući dobru tradiciju, sredinom prosinca stižu nam tri odlična metal benda: Wisdom (power metal, Mađarska), New Level thrash/groove metal, Zagreb) i Synthetic Scar (modern metal, Zagreb).

O novom albumu, metalu, planovima i glazbi općenito popričali smo s članovima benda Synthetic Scar, uz koji je vezana jedna zanimljivost. Ovi metal glazbenici radili su glazbu za videoigru Serious Sam 3, i to pet pjesama: Hurts, Shut, Scream te Gone 4ever, koja je snimljena u dvije verzije, a objavljene su i u SAD-u u deluxe izdanju soundtracka za izdavača Devolver Digital.

Koliko dugo postoji Synthetic Scar? Otkrijte nam nešto o svojim počecima. Tko sad čini bend?

Synthetic Scar postoji od 2010. godine, a nastao je iz makarskog benda Valium Filip Brtan i Boris Luetić, nakon raspada Valiuma, osnovali su bend u Zagrebu koji nosi ime jednog od demoa Valiuma (Synthetic Scars iz 2008), malo modificirano. Bend je jedan period radio na relaciji Makarska-Zagreb jer je Boris živio u Makarskoj - nažalost on danas nije više s bendom iz istog razloga. Synthetic Scar su Tonči Vrdoljak (bubanj), Tihomir Glogoški (bas gitara-vokal) i Filip Brtan (gitara-vokal) kao originalna postava benda.

Tko su vaši uzori?

Korn kao broj A, Rammstein, Static X, Linkin Park, Paradise Lost, S.O.A.D., Slipknot... uglavnom nekakav 'novi val' metala ili nu metal, tj. po današnjem new breed metal...

Što je, po vama, u metal glazbi toliko privlačno jer ima fanova koji su mu jednakom žestinom odani i više od 20, 30 godina, što nije često za druge glazbene žanrove. Zbog čega je to tako? Što je vas privuklo metalu?

Nitko ne sluša metal jer mu društvo (u širem smislu) to nalaže ili zato što je medijski prostor toliko ispunjen njime da ga ne možeš zaobići! Metal slušaju ljudi koji to vole i takva glazba im nešto znači - čvrsti rifovi, melodije, growlovi, sama lirika... Bilo da se radi o goth, industrial thrash, death metalu... S druge strane, da bi svirao metal, moraš imati poruku koju želiš prenijeti, stav, te imati sluha... Baš nas je to, pretpostavljamo kao i većinu metalaca, odvelo u te glazbene vode i uvjerilo da ostanemo vjerni glazbi koja je već odavno postala dio naše osobnosti.


Prošle godine objavili ste prvi album Single Casualty. Jeste li bili zadovoljni kritikama i feedbackom publike? Koje promjene možemo očekivati na novom albumu? Kad izlazi?

Kritikama smo zadovoljni, uglavnom su sve bile prilično pozitivne. Što se tiče feedbacka publike, slična stvar... Nije baš implodirao svemir kad smo izbacili Single Casualty, iskreno nismo ni očekivali da hoće, ali prilično je dobro prošao. Drugi album najavljujemo kao naš najbolji uradak dosad. Promjene su drastične u svemu - samim pjesmama, svirci, produkciji... Jako se veselimo izlasku drugog albuma koji nosi radni naziv Dark Reflections, jako smo puno truda uložili i nadamo se da će ga publika prihvatiti te da će primijetiti energiju koja stoji iza toga. Trebao bi izaći u veljači/ožujku 2014. godine.

Gdje pronalazite inspiraciju za pjesme?
Najčešće teme naših pjesama su društveno-socijalne prirode, a neke su opisana osobna iskustva koja su ostavila traga u našim životima. Nemamo ljubavnih pjesama, iako neke zvuče tako dok se ne obrati pozornost na tekst. Inspirirani smo svijetom oko nas i iznervirani ljudskom gluposti i plitkosti.

Kojem izvođaču (domaćem ili stranom) biste voljeli biti predgrupa?

Ima mnogo velikih bendova, ima mnogo malih, ali jako dobrih bendova... Svakom bendu koji dobro svira jer bi popis bio predug.

Koji vam se nastup urezao u pamćenje? I zbog čega?
KSET 12. lipnja 2013. Svirali smo s BLD-om iz Finske, bilo je jako malo publike, ali bila je to opaka svirka i dobra zeka-peka. Bila je, onako, kućna atmosfera...

Vidite li svoju priliku i na inozemnom tržištu?
Iskreno, prije vidimo priliku na stranom tržištu nego kad nas. Čak je i overall feedback nešto bolji izvan granica RH.

Družite li se s drugim bendovima? Ima li rivalstva?
Družimo se, nažalost ne koliko bismo htjeli. Zbog obaveza prema bendu i osobnih obaveza jako smo kratki s vremenom, a kad bi dan trajao 48 sati, bilo bi nam lakše družiti se. Rivalstava, bar nekih ozbiljnih, nismo primijetili, uglavnom su to sve normalni cure i dečki.

Kako vidite domaću rock scenu kod nas i kakav je tu položaj metala? Može li se živjeti od metala kod nas?
Domaća rock scena je zatvorena, stara i neinovativna. Postoji pet-šest izvođača koji se vrte u krug, ako pričamo o mainstream sceni. Metal bendovi su marginalizirani. Ali ako samo malo odemo izvan okvira mainstreama, ima pregršt dobrih rock, metal, punk... bendova, svih žanrova. Mislimo da se od metala kod nas može živjeti isto kao i od električnih automobila... Ekstremno teško, ali nije nemoguće.

Mijenja li se odnos domaćih medija prema metalu? Vidite li neke pomake?
Zapravo, da, nabolje. Nadamo se da će se nastaviti u tom smjeru, iako je to još uvijek u planu D.

Čije gostovanje u Hrvatskoj ne biste propustili? Koje ste nove glazbenike/bendove zamijetili?
Korn, Rammstein... I nismo ih propustili (smijeh). Od domaćih su super Forbidden Lifeform, New Level, Escape... Ima ih još, a stranih je more.

Što mislite o glazbenom ukusu većine stanovnika Lijepe Naše?
Većini glazbeni ukus određuju isti oni parametri društva koji definiraju što je prihvatljivo i poželjno ponašanje, mišljenje, izgled... U skladu s tim je i većina populacije Lijepe Naše.