'Zašto volim fotografiju? Zato jer kad fotografiram ljude, volim izvlačiti iz njih ono nešto nesvjesno što se dogodi u samom procesu fotografiranja. Ne volim pretjerano uljepšavanje, ni skrivanje, snimam ih na način na koji ih vidim. Moja fotografija pokazuje sirovost, ljepotu i iskrenost onoga što snimam', započinje svoju priču Mara Bratoš jedna od najzaposlenijih hrvatskih fotografkinja. To će dokazati i njezina posljednja izložba 'Stoljeće Vučjaka' koja se otvara danas, 3. veljače u zagrebačkoj galeriji Karas, a koja prikazuje nastajanje predstave Ivice Buljana u zagrebačkom HNK-u.

'Ove fotografije puno mi znače jer se u njih zajedno s prizorima iz predstave upisuje i naša suvremenost. Nina Violić je izvrsna, kao i cijeli ansambl. Predstava je vizualno iznimno atraktivna i fotogenična, tako da sam imala sjajan materijal za snimanje. Kazališna fotografija jako mi je bliska, jer u tim zaustavljenim trenucima mnogo toga mogu izraziti. Za mene je ljepota fotografije upravo u mogućnosti da uhvatim pravi trenutak', objašnjava 41-godišnja Dubrovkinja.

A sve je počelo jako davno dok je još bila srednjoškolka u Dubrovniku. Jedna ljubavna priča i tragedija koja je uslijedila kao da joj su zapečatili sudbinu.
'Moj tadašnji mladić, dubrovački fotograf Pavo Urban uveo me u svijet fotografije. Bilo je to doba analogne fotografije i uživala sam razvijajući fotografije i filmove u tamnoj komori. Već tada osjetila sam da je to moj životni poziv. Pavova sudbina da je stradao za vrijeme najjačeg napada na Dubrovnik 1991. godine sigurno je nesvjesno utjecala na odabir mog poziva', prisjeća se Mara svojih početaka.

Mnogo se toga promijenilo od tada, no njezina ljubav prema rodnom gradu nikad nije izgubila snagu. Jedino je u rodnom Dubrovniku njezina sreća potpuna.
'Najsretnije uspomene vežu me uz prirodu i more. Uz more sam sretna. Odrastanje u Dubrovniku sigurno je jednim velikim dijelom utjecalo na formiranje mojih estetskih kriterija. To je prelijep grad i kada svakodnevno gledaš tu ljepotu, nemoguće je da ne ostavi trag na osobi. Kada se prepustim uspomenama, najčešće se sjetim vremena provedenog na obiteljskoj barci kad smo plovili po Elafitima.'

Ljubav prema južnom podneblju s Marom dijeli i njezin partner, glumac Nikša Kušelj porijeklom iz Cavtata koji je, umjesto u fotografije, svoje crtice iz Dubrovnika ovjekovječio u pjesmama.

'Nikša i ja znamo se iz muzičke škole, išli smo u istu zgradu u srednjoj školi, pohađali isti fakultet i sada kada smo se sreli, nije bilo više izbjegavanja', objašnjava dodavši: 'Skladao je i za mene nekoliko pjesama. Nikša često pjeva, tako da su te pjesme meni svakodnevni dar.'

A o ljubavnim planovima za budućnost Mara ne otkriva previše, samo o glazbi koju bi htjela čuti na svojoj svadbi.

'Zadovoljna sam privatnim i poslovnim životom, nemam velikih planova. Htjela bi da dobre stvari ostanu kakve jesu. Žudim za tim da sve ostane ovako dobro kako jest', kaže. A na pitanje hoće li na njezinom i Nikšinom vjenčanju zasvirati trubaduri, poručuje: 'Prije će svirati harfe!'

Mara je jedna od onih osoba kod koje izgled lako može prevariti. Damska pojava, a stav ratnice.

'Život je danas takav da svaki dan od nas očekuje da budemo hrabri. Radišna sam osoba, ne bojim se realnosti. Sve što napravim danas vratit će mi se u budućnosti. To je moj moto i tako živim dan po dan', zaključuje Mara.