Prosječan razmaženi zagrebački hipster, ili barem onaj koji se svim silama trudi to postati, uvijek će vam se žaliti da je kulturni život hrvatske metropole samo iluzija koja pada pred usporednim ispitom s 'ozbiljnom' velegradskom ponudom New Yorka i Londona. Ali spustimo li stvari na realnu gravitacijsku točku, stoje ovako nekako: dovoljno je napustiti zonu naplatnih kućica i otputovati u stvarnost hrvatske provincije gdje ćete pronaći one koji bi prodali vlastite bubrege za barem dio kulturnog paketa koji glavni hrvatski grad uspije isporučiti čak i u današnjem depresijsko-recesijskom kontekstu.

Tako se, primjerice, samo tijekom proteklog vikend Zagreb isprsio s održavanjem jednog velikog glazbenog i jednog velikog filmskog festivala međunarodnih karaktera, dok se posvuda oko i paralelno s njima moglo i zatvorenih očiju, povlačenjem prsta po mapi grada, izabrati željenu kartu iz špila kulturnog života, klupskih koncerata, izložbi, partija, promocija...

Za to vrijeme, na sasvim drugom kraju Hrvatske, vodila se žestoka borba – front je opet Vukovar, no fajt se sada premjestio u kulturnu sferu, a neprijateljsko okruženje 2012. je kulturološko, ono koje prekrasni grad na Dunavu sa zalaskom sunca vikendom pretvara u Brčko, Šabac i Istanbul u jednom, ali ujedno i birokratsko jer pored harmonikaško-guslarskog soundtracka koji dominira kafićima, klubovima i brodovima, vukovarska suvremena, nazovimo je 'urbana' kulturna zbilja bori se i sa svim onim faktorima koji koče ne samo kreativni, već i gospodarski, društveni i politički život cijele države – primitivizmom, neznanjem, pohlepom, lijenošću i bahatošću... Stvarima koje se ne stavljaju u budžetiranje i logističke planove, ali na koje uvijek morate računati da dolaze u paketu s organizacijom, poput lokalnih šerifa, opsesije nacionalnom i stranačkom pripadnošću, ksenofobije, osoba koje ne govore niti jedan strani jezik, a zadužene su za rad sa strancima (!) i sličnih kafkijanskih situacija od kojih nije imun nijedan dio države, ali koje posebno zvone tamo gdje je puno želja, a malo novca i mogućnosti.

Tjedan urbane kulture u Vukovaru održava se već treću godinu zaredom, ovog puta od 26. lipnja do 7. srpnja, a zahvaljujući udruženom radu Mirovne grupe mladih Dunav, Blackout festivala te Javne ustanove u kulturi Hrvatski dom Vukovar i ovog su vikenda svi zainteresirani mogli uživati u koktelu koncerata, plesa, izložbi, promocija, projekcija...

Dok je dio programa posvećen izložbama (aktovi Stanka Abadžića, pejzaži Damira Klaića...) i kreativnim radionicama (škola hip hopa) prošao savršeno u skladu s očekivanjima, ispostavilo da je središnji glazbeni program bio preveliki zalogaj za sjajnu lokaciju plaže kafića Danube Gardens, a gdje se u petak održalo gostovanje putujućeg Balkan Streets Festivala. Već tada bilo je jasno da se stvari neće odvijati po planu, nakon što je, navodno po nalogu policije, gazda dotičnog ugostiteljskog projekta nekoliko puta poslao svoje nabildane djelatnike u crnom da osobno narede stišavanje bendova usred njihovih nastupa. Akustična svirka nizozemskog kantautora dyzacka još je mogla proći u predvečerje, ali noćna rock and roll musaka njemačkog benda Marracash Orchestra ili folk rock raspašoj makedonske grupe Blla Blla Blla ubrzo su se pretvorili u lounge pozadinu ispijanja alkoholnih napitaka na obližnjim šankovima. Što bi još bilo razumljivo ako imamo na umu da postoje ljudi koji u obližnjim kućama i zgradama žele spavati kada padne mrak, bez potrebe da kroz lavinu psovki vade kutije s jajima iz frižidera. Ne samo da bi gađali izvor buke, već i da bi ambalažu iskoristili za jačanje zvučne izolacije.

No već dan kasnije pokazalo se da problem uopće nije glasnoća, već repertoar.

Subotnja večer na terasi Danube Gardens bila je rezervirana je za sada već pa šesti po redu Blackout Festival, veliku slavonsko-baranjsku smotru mladih snaga hip hopa u organizaciji Generala Wooa, kojem je subotnji nastup na plaži trebao biti prvi veći vukovarski koncert nakon četiri, pet godina te savršena prilika da s lokalnim istomišljenicima podijeli sadržaj svog remek-djela 'Verbalni delikt'. Ali da to baš i neće ići tako lako bilo je jasno već oko 22 sata kada je isti glavešina istog ugostiteljskog objekta (sada navodno posve samoinicijativno) usred veselog repanja poručio organizatorima da opet stišaju glazbu, no sada do te mjere da se ionako teško razumljivi rap pretvorio u tiho mumljanje preko blagih naznaka beatova, izgubljen u soundtracku najmanje tri puta glasnijeg koncertnog programa iz okolnih ugostiteljskih objekata na otvorenim i zatvorenom.

Bila je to kap koja je prelila čašu, ako već ne i Dunav. Organizatori su krenuli u vjerojatno jedinstveni pothvat u povijesti glazbenih festivala – usred koncerta obavijestili su publiku da se cijeli festival ODMAH seli u lokalni disko klub udaljen nekoliko kilometara, gdje će se u hakimbejevskoj privremenoj autonomnoj zoni nastaviti najavljeni šou s nastupima imena kao što su Woo, Kandžija, Brka, Toxz, Sunny Sun, Les, DeYo....

Znači li to da su ritmom & rimom napaćeni građani mogli konačno otići na miru u krevet, neometani kickom, snareom i subverzivnom lirikom? Pa, samo ako savršenu uspavanku čine ritam i lirika tzv. okorjelog narodnjaka u svim zamislivim i nezamislivim oblicima.

Svega dvadesetak metara dalje, na terasi obližnjeg restorana, anonimni one man bend pleo je koktel obrada Zabranjenog pušenja i Cece, dok je kompletna obala odzvanjala od fascinantnog audio spektra distorziranih sintetičkih dipli, koje su parale nebo i uši s obližnjeg šlepera usidrenog praktički preko puta.

Paradoksalno, dok je okorjeli tubro folk ljuljao palubu, u potpalublju istog plovila odvijala se izložba moći zaboravljenog instrumenta – električnih gitara! Odličan nastup punkera Borovskih štakora, posve nepovezan s Tjednom urbane kulture, ali i svime što se odvijalo na drugoj strani stepenica, dijelio je brod s nečim istinski potpuno drukčijim. Domaći punkeri, iako barem četverostruko brojniji od gostiju 'turbo' programa na gornjoj etaži, pogali su uz plejadu autorskih underground himni, skuhani na +50 poput ilegalnih imigranata na prekooceanskom putovanju, izvana nečujni, skriveni kako undergrundu i priliči. I sve to dok je nekoliko metara dalje i s nekoliko decibela više nepoznati umjetnik odjeven u majicu s natpisom MUSIC WILL SURVIVE nizao snažnu poeziju skovanu od riječi 'viski', 'kola' i 'lijepe žene oko moga stola'.

Ne sumnjamo da je viskija i kole bilo dovoljno, ali deficit zgodnih žena dao se objasniti onime što se za to vrijeme odvijalo na lokaciji koja je još do prije pola sata bila poprište angažirane hip hop borbe – glasnoća je odjednom prestala biti problem, štoviše, okolne fasade, ali i okupljene minice i mišići tresli su se od kombinacije Davida Guette i Jelene Karleuše, novih zvijezda iz novih zvučnika na istom onom mjestu koje je još do prije pola sata bilo namijenjeno Woovom seciranju... pa, upravo stanja stvari kojem smo mogli svjedočiti na toj lokaciji. Sve do tri ujutro, kada je službena parada kiča službeno stala, ali se nastavila u P.S.-u barem do pet, s narodnjacima koji su opet tresli fasade i već pomalo umorne minice i mišiće, ravno iz zvučnika parkiranih automobila.

Blackout je na kraju balade ipak odradio svoje u getu kluba koji turbo folk, kako mu vrlo eksplicitno i jasno piše na ulazu, inače vrti na samo jednom od tri raspoloživa floora, uz house i hip hop/R&B; organizatori su duboko udahnuli prije nastavka tjednog programa koji uključuje i izložbu slika Davora Gopca te koncerte osječkog jazz big banda i bubnjarske skupine Ritmos, a Dunav je nastavio teći svojim smjerom neopterećen kaosom koji se događa na kopnu. Vjerojatno svjestan da je, iako je koktel tzv. građanske, alternativne i underground kulture u većini Hrvatske i dalje nešto što zahtjeva borbu za ravnopravan suživot sa zvukovima šlepera, šatora i terasa, spomenuta poruka s majice neznanog umjetnika s palube zapravo jedina prava istina koju smo ovaj vikend naučili na istoku Hrvatske.