BOA

Tri desetljeća art rocka

16.05.2012 u 23:21

Bionic
Reading

Povodom 30 godina postojanja te velikog zagrebačkog koncerta grupe Boa koji će se održati u klubu Aquarius u petak, 18. svibnja, pokušali smo rezimirati njihovu karijeru u razgovoru sa spiritusom movensom grupe Slavkom Remenarićem te se prisjetiti svih studijskih albuma, utjecaja, ali se osvrnuti i na upravo objavljeni povratnički album 'VII'

Te 1979. godine u kojoj je umro Sid Vicious, The Calsh započeo prvu američku turneju, a sandinisti preuzeli vlast u Nikaragvi, dvadesetogodišnji Slavko Remenarić sa svojim školskim prijateljem Mladenom Puljizom osniva grupu Boa. Napokon su se dogovorili oko imena i osnovali bend u kojem su Slavko i Mladen zajedno stvarali glazbu. I dok se za tekstove više brinuo Slavko, Mladen je pjevao, a pridružili su im se Igor Šoštarić na bubnjevima i Damir Košpić na basu. Dvije godine kasnije dolaze do prvog albuma jednostavnog nazvanog 'Boa' koji objavljuje diskografska kuća Suzy, a pjesme 'Milion', Živjeti od mraka' i 'Sela gore' obilježavaju 1981. godinu, ali i zbog svoje kvalitete i pitkosti i čitavo osmo desetljeće. Upravo zbog toga album, spomenutih hitova, ali i trenda novog romantizma te ponajprije art rocka, kojem na neki način udaraju temelj na ovim prostorima, Boa prema čitateljima tada vrlo utjecajnog glazbenog magazina Džuboks osvaja titulu najperspektivnije grupe 1982. godine. Iste godine za Suzy objavljuju svoj drugi album 'Ritam strasti' te već godinu kasnije i 'Govor tijela', čime su definitivno obilježili prvu dekadu 80-ih godina na domaćoj pop rock sceni.



Kako bezvremenskim hitovima, osebujnim pristupom glazbi, tako i sve češće spominjanom art rocku ili po nekima intelektualnom popu koji je nastao zahvaljujući upravo glazbi koju su ti dvadesetogodišnjaci slušali u to vrijeme. 'U to vrijeme slušali smo bendove kao Yes, King Crimson, Genesis, pa Davida Bowiea, Roxy Music i tada nove bendove kao rane Simple Minds, Talking Heads (faza s Brianom Enom), Japan i još puno drugih (lista je duga). To je bila neka mješavina simfo-funk-new wawe zvuka, ali i arta', priča Slavko Remenarić za tportal.hr te odgovara na pitanje je li ideja benda Boa odmah na početku bila postati art rock bend: 'Mi smo i u mladosti slušali zahtjevniju glazbu, zanimali se za književnost, film i druge umjetničke forme, pa je to sigurno imalo utjecaja na stav o vlastitoj glazbu i njezinom stvaranju. Mislim da je bitno bilo i to što nikad nismo 'skidali' tuđe stvari, već nam je bilo najvažnije stvoriti nešto svoje; uvijek smo tragali za svojim izričajem, koji je težio umjetničkom pristupu.' O samom žanru prozvanom art rock ili intelektualni pop, Remenarić kaže: 'Ja mislim da je to zbog specifičnih aranžmana, vokalnog pristupa i tekstova koji izlaze iz gabarita standardnih pop tekstova i tematike.' Dodatni hype koja je podigla grupa Boa tih godina pogodovala je činjenica da su prva tri albuma snimili u Švedskoj. 'U studiju Tinija Varge i u njegovoj produkciji smo snimili prvi album, a drugi i treći u studiju švedskog producenta i međunarodno poznatog session bubnjara Sjunne Fergera koji je producirao drugi album 'Ritam strasti'. Ovo je više išlo u prilog zvuku benda zahvaljujući odličnoj produkciji i uvjetima snimanja, a nije toliko utjecalo na imidž', prisjetio se Remenarić u razgovoru za tportal.hr.


Nakon albuma 'Govor tijela' 1983. godine, Boa radi jednu podužu pauzu te se na scenu vraća tek 1990. godine kada objavljuje album 'Prvi val' na kojem prateće vokale pjeva Vanna, a na albumu se kao suradnici pojavljuju tada još nepoznati Ilan Kabiljo, Zvonimir Dusper, Saša Nestorović, Franciska Gluhak, Kruno Bezak i Mario Jajetić. Zahvaljujući pjesmama 'Svi tvoji poljupci', 'Kao nekad', 'Srce puno kiše' itd. Boa se vraća u sam vrh domaće scene, ali u promijenjenoj postavi. Naime Slavku i Mladenu se na bubnjevima pridružio Paolo Sfeci, a na basu Zvonimir Bučević Buć. Iste godine, kao vrhunac svoje dotadašnje karijere, nastupaju pred prepunim maksimirskim stadionom kao predgrupa jednom od svojih heroja iz mladosti – Davida Bowieja. Rezimirajući što su postigli u prvih deset godina, Boa odlučuje 1992. godine objaviti album '81-92' sastavljen od live i studijskih snimki s novim aranžmanima uz novu pjesmu 'Zemlja' koja je nastala prvih godina rata za potrebe projekta 'Rock za Hrvatsku'. Godine 1994. za diskografsku kuću Orfej objavljuju album 'Kraj djetinjstva' koji obilježava duet Mladena Puljiza s Josipom Lisac u pjesmi 'Kao mir', dok se na albumu kao novi član na klavijaturama pridružio Gojko Tomljanović, a na samom albumu su surađivali ponovo sa sada već itekako popularnom Vannom, Dinom Dvornikom, Dragom Mlinarcem, Jasnom Bilušić itd.


I ponovo velika pauza u trajanju od punih osam godina. Naime, nitko od članova grupe Boa gotovo nikada nije živio samo od glazbe, već su svi imali neke svoje druge poslove i poslovne obaveze. Tako je i spiritus movens grupe Boa Slavko Remenarić po profesiji diplomirani pravnik, a radio je u Državnom odvjetništvu i Ministarstvu pravosuđa, a obavljao je i funkciju javnog bilježnika. Ukratko, Boa nikada nije bila na prvom mjestu, iako je svih 30 godina kod svih njih bila negdje tik uz svakodnevni posao. Godine 2002. odlučuju podsjetiti publiku da su još uvijek tu te objavljuju reizdanja albuma 'Boa' i 'Ritam strasti' te dvije godine kasnije i album 'Kao nekad'. Još jedna kompilacija odabranih pjesama s albuma 'Govor tijela', 'Prvi val' i 'Kraj djetinjstva'. Dvanaest godina od posljednjeg studijskog albuma 'Kraj djetinjstva', Boa objavljuje prilično slabo prihvaćen album 'Dnevnik putovanja, skice ostanka', nakon čega ponovo objavljuje još jednu kompilaciju 'Best of Boa – Krug'. I opet pauza, da bi napokon ove godine objavili novi studijski album jednostavno nazvan 'VII'. O razlozima još jedne pauze od šest godina Remenarić je rekao u razgovoru za tportal.hr: 'Nakon tog albuma ('Dnevnik putovanja, skice ostanka') izdali smo album 'Krug', zbirku starih stvari u novoj izvedbi, a poslije toga smo i Mladen i ja imali neke poslovne obaveze i projekte koji su nam uzeli oko dvije godine, nakon čega smo odlučili raditi novi album potpuno neopterećeni.'


Aktualni album 'VII', kojim ujedno slave 30 godina postojanja grupe Boa, možda je istovremeno i jedan od najboljih u njihovoj karijeri, mada ga je vrlo teško uspoređivati sa debi albumom 'Boa' kojim su osvojili publiku i započeli jedan sasvim novi trend u glazbi na ovim prostorima. Istovremeno su dobili sjajnu najavu novog albuma i injekciju za novi naraštaj zahvaljujući pjesmi 'Milion' s njihovog prvog albuma, koju su prije godinu dana obradili dečki iz grupe Golem i koja je bila sjajno primljena od strane mlađe publike među kojima su se mnogi tek tada prvi puta susreli s grupom Boa. 'Obrada je odlična, ali baza - stvar i tekst su aktualni kao i prije 30 godina, čega smo potpuno svjesni sada, ali kad smo je radili, nismo imali ni u primisli da će je netko obraditi, i to s uspjehom, za 30 godina - to je tada bio sci-fi', kaže Slavko komentirajući obradi starog hita grupe Boa te odgovara na pitanje je li novi album izlazak pred novu publiku ili povratak pred stare fanove: 'Novi album koji se zove 'VII' po pristupu i neopterećenosti kalupima, pa i, ako hoćeš, art usmjerenju, ima link s ranim albumima benda, ali produkcija je potpuno u ovom vremenu, tako da će stari fanovi sigurno biti zadovoljni, a sigurno ćemo privući i nove - koji budu u prilici album poslušati u današnjoj gomili informacija.' Novi album bez sumnje je jedan od boljih albuma koji su se pojavili ove godine i koji će sigurno biti u utrci za Porin jer, osim što zvuči nevjerojatno svježe i nabrijano, Boa je ponovo pokazala da i nakon 30 godina ima svoj prepoznatljiv stil koji se nije nimalo izgubio u gomili novonastalih glazbenih žanrova. Štoviše, stil koji su promovirali početkom 80-ih zadržali su i na novom albumu, ali su ga toliko sjajno upakirali i prezentirali da bi 'VII' i u svjetskim okvirima mogao pronaći svoje mjesto.