U KINIMA' 12 GODINA ROPSTVA'

Tragedije suvremenih robova

03.02.2014 u 10:34

Bionic
Reading

Britanski vizualni umjetnik Steve McQueen već je svojim prvim dugometražnim filmom 'Glad' oduševio, a sada je s '12 godina ropstva' pokazao da zna snimiti i film za široku publiku, koji je i jedan od najistaknutijih naslova u ovogodišnjoj utrci za Oscara, s čak devet nominacija

Bit će zanimljivo vidjeti hoće li i potvrditi nominaciju u nekoj od važnijih kategorija, jer '12 godina ropstva' ne samo da se bavi mučnom temom kroz koju vrlo kritički progovara o američkoj prošlosti, nego ni ono što McQueen ima za reći o sadašnjosti, u konačnici vjerojatno neće biti 'muzika za uši' glasača Akademije filmske umjetnosti.

Dobro znanu tezu da povijesni filmovi često govore više o sadašnjosti, nego o prošlosti, odlično ilustrira i '12 godina ropstva'. Naime, kroz dojmljivu priču o Solomonu Northupu (Chiwetel Ejiofor) - Afroamerikancu sa sjevera SAD-a koji je rođen slobodan, ali je otet i odveden u ropstvo, gdje je proveo krvavih 12 godina obespravljen, ponižavan i mučen - Steve McQueen zapravo jasno progovara o našoj svakodnevici, životu unutar kapitalističkog sustava, odnosu radnika i poslodavaca, eksploataciji, društvenom raslojavanju, otuđenju i egoizmu.


Solomonova tragedija počinje 1840. godine, u vrijeme kad su već svi nekadašnji robovi sa Sjevera bili slobodni, no u državama američkog Juga zakoni koji ukidaju ropstvo na snagu će stupiti tek 25 godina kasnije. U želji da zaradi nešto dodatnog novca kako bi što bolje skrbio o svojoj obitelji, supruzi i dvoje djece, Solomon naivno prihvati naizgled jako dobru ponudu za posao, koja se u tren pretvori u noćnu moru nakon što bude otet i prebačen na Jug, gdje je, s promijenjenim identitetom, prodan kao rob.

Kroz niz epizoda razotkrit će se najrazličitiji tipovi ljudi i odnosa kakve svakodnevno susrećemo. Tako Solomon prvo otkriva da siromaštvo i želja za brzom zaradom lako mogu odvesti u bezizlaznu poziciju ovisnosti u kojoj doslovce ili figurativno postajemo 'robovi' svojih poslodavaca. Upoznaje dobronamjenog, ali nesposobnog poslodavca (Benedict Cumberbatch), nasilnog, sociopatskog neposrednog šefa (Paul Dano), okrutnog eksploatatora koji se ne zna nositi s podvojenim osjećajima (Michael Fassbender), bijelog 'kolegu' koji ga je spreman izdati radi vlastitog probitka, 'kolegicu' (Lupita Nyong'o) koja je u još goroj situaciji nego on, no nitko joj niti može niti želi pomoći…


Tijekom cijelog filma McQueen šalje nedvosmislene signale da priča o slobodnom čovjeku koji je ustvari rob, nije neka daleka povijest koja se nikoga ne tiče, nego alegorija položaja radnika u našem vremenu. U tu tezu dobro se uklapaju i zahtjevi vlasnika koji strogo propisuje i mjeri količinu obavljenog posla svojih robova, kao i napis na kraju filma po kojemu je Solomon samo jedan od mnogih sa sličnom sudbinom. Osobito je dojmljiva scena – koja se većinom odvija u jednom statičnom kadru - u kojoj obješenome, jedva živome Solomonu nitko od drugih robova ne dolazi u pomoć. Ta naglašeno duga scena sjajno održava situacije tako tipične i za naše vrijeme, gdje svatko gleda svoja posla, potpuno slijep i neosjetljiv za probleme drugoga, i to prvenstveno zbog straha za vlastitu egzistenciju.

McQueenov izuzetno snažan film funkcionira na brojnim razinama - i kao priča o ropstvu i kao alegorija, ali i kao vizualna poslastica te platforma za raskošnu glumu sjajnog, ali još uvijek nedovoljno poznatog britanskog glumca Chiwetela Ejiofora, standardno odličnog Michaela Fassbendera (inače stalnog McQueenovog suradnika) te mlade Lupite Nyong'o – svi troje potpuno su zasluženo nominirani za Oscara.

Prava je sreća što odlazak u Hollywood nije nimalo loše djelovao na McQueenov rad – '12 godina ropstva' nije toliko hermetičan film kao što su bila njegova prethodna ostvarenja, 'Glad' i 'Sram', no McQueen je dokazao da može ostati vjeran svojoj poprilično zahtjevnoj ideji i razrađenom autorskom rukopisu i u uvjetima visokokomercijalizirane produkcije. Pritom je još uspio Amerikancima podmetnuti jedan dobar 'guilt trip', i to bez puno dociranja i patetike. Svaka čast!