'DVA SUNČANA DANA' U PULI

Sviličićev film o odnosu Hrvatske i svijeta

  • Autor: Ivan Žaknić
  • Zadnja izmjena 24.07.2010 09:35
  • Objavljeno 23.07.2010 u 14:14
DVA SUNČANA DANA

DVA SUNČANA DANA

Izvor: Promo fotografije / Autor: Festival igranog filma u Puli

'Manje je više', autorski je moto Ognjena Sviličića. Njegov redateljski minimalizam, potpomognut kamerom pokojnoga Vedrana Šamanovića, dosad je uvijek funkcionirao. Kažemo dosad, jer 'Dva sunčana dana' to nisu potvrdila

Par stranih turista dolazi u Hrvatsku na odmor. On je prezaposlen pa mu mobitel stalno zvrnda i tijekom odmora, ona guta tablete, brak je u krizi. Sretnu još jedan par postarijih turista za koje se ispostavi da i tijekom godišnjega odmora propagiraju publikacije svoje vjerske sekte.

Zajedno kreću na Velebit u turistički lov. Velebitska bespuća, jedan 'galeb', suprugova ljubomora, ugriz poskoka.

Dvoje glavnih likova tone sve dublje i dublje. Sviličić pritom jednako opanjkava naše viđenje stranaca i inozemni 'nadklasni' pogled na domicilno stanovništvo. 'Dva sunčana dana' ima solidnu ljubavnu priču, no to je prije svega još jedan film o odnosu Hrvatske i svijeta.

Početna fabularna konstrukcija i odnosi među likovima vrlo dobro su posloženi, no Sviličićev minimalistički stil ovdje se dobrim dijelom pretvara u prazninu. Znalo se to Sviličiću dogoditi i prije, ali bi bivalo premošteno finim humorom ili bravurama sjajnih karakternih glumaca. A Maya Sansa i Bristol Pomeroy, interpreti glavnih uloga, nažalost nisu takvi.

'Dva sunčana dana' nije loš film, ali osnovnoj ideji ipak nedostaje nadogradnja. Spomenuti moto pretvorio se u svojevrsni uteg. No Sviličićev film, za razliku od većine naslova koji su muku mučili prije odjavne špice, barem ima efektan kraj.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi