TV KRITIKA ZRINKE PAVLIĆ

Što je 'Downton Abbey' nama i što smo mi njemu

17.12.2016 u 13:58

Bionic
Reading

Na Hrvatskoj televiziji upravo je počelo prikazivanje zadnje sezone megapopularne britanske serije 'Downton Abbey'. Prikazivanje serije izvorno je završilo krajem prošle godine, a u šest sezona prikazivanja poharala je čitav svijet, osvojila mnogo nagrada te još jednom potvrdila globalnu opsesiju jedinstvenim načinom života engleske aristokracije

Što li je to u britanskom uštogljenom klasnom sustavu što ga čini tako privlačnim, tako fotogeničnim, tako filmičnim i televizičnim? Publika ga, naime, već stoljećima obožava, čak i u slučajevima kada joj je cijela ta excuse me, ma'am spika totalno strana jer pred televizorom, filmskim platnom ili knjigom sjedi u tibetanskom zaseocu onkraj Himalaja. Svi se pale na engleske lordove koji nehajno izlaze na trijem svojeg golemog zdanja u društvu dva vitka hrta, usput batleru dobacujući: 'Lovely weather, James, isn't it?' Ne zna se točno zašto je tomu tako, premda je sigurno četa akademika ispisala pola knjižnice disertacija o tome, no vjerojatno to ima neke veze s time što su nas odgajali na bajkama koje se odvijaju u dvorcima po kojima kraljevi, kraljevne i ostala dvorska čeljad ljube, gube, umiru, pate i onda žive sretno do kraja života.

Britanska serija (doduše, u američkoj koprodukciji s Masterpieceom) 'Downton Abbey' imala je zato već u startu dobro pripremljen teren. Glad za fikcijskim prikazima života britanske aristokracije ne jenjava još od legendi o kralju Arthuru, a u novije se vrijeme guta u bilo kojem obliku ili žanru - o'š kao ljubavni-porno šund-roman s kioska, o'š kao Zvonili ste, milorde i slične komedije, o'š kao ozbiljno dramsko ostvarenje. Sve s tom temom prolazi ko rakija na svadbi. Svemu tome, dakako, pridonosi i ugled britanske televizijske produkcije, za koju se zna da rastura serije ko beba zvečku, pogotovo kad se može baviti tom svojom ruku na srce besmislenom, ali ipak jedinstvenom društvenom pojavom - aristokratskom klasom u kamenim dvorcima.

'Downton Abbey' zato je osvojila svijet kao nekad Britanci teritorije kolonijalnog carstva od prvoga dana prikazivanja, a bogami je i pokupila finu pinku nagrada. Ne treba, dakako, zanemariti ni njezine prednosti pred ostalim takvim 'britansko-aristokratskim' sadržajima - snimljena je prema scenariju Juliana Fellowesa, nekadašnjeg glumca koji se pretvorio u scenarista e da bi uglavnom pisao priče o engleskoj višoj klasi, pa je za jednu takvu - onu o kojoj je snimljen Altmanov film 'Gosford Park' - dobio i Oscara. Osim njegova odlično napisanog scenarija, Downton ima i super glumačku ekipu, sastavljenu što od glumaca koje smo gledali u brojnim britanskim filmovima i serijama, što od legendi poput dame Maggie Smith, a što od izvrsne mlađarije. Povrh svega, tu i je raskošna koprodukcija britanske produkcije kuće Carnival Films i američkog Masterpiecea, zbog kojeg je samo falilo da s kulisa u nekim scenama počnu padati zlatne poluge. Drugim riječima,

nema da omaneš.

Foršpan za šestu sezonu serije 'Downton Abbey'


Serija se inače, kao što već vjerojatno svi znate, fokusira na život aristokratske obitelji Crawley na njezinu imanju Downton Abbey u Yorkshireu kroz desetak godina ranog dvadesetog stoljeća, počevši s 1912. godinom. Iako zatvoreni u svoj svijet pomalo odumiruće klase feudalnih aristokrata među kojima je društvena sramota bilo što raditi za novac, Crawleyjevi u šest sezona serije ipak gledateljima dopuštaju i uvid u to kako okolni svijet i društvene promjene utječu na njihov način života, što je posebno izraženo kroz njihov odnos sa batlerima, slugama i ostalim osobljem na imanju, čija relevantnost u osobnim odnosima postoji još od samog početka serije, ali sa svakom novom sezonom oni postaju i društveno jači, samopouzdaniji, sa životom izvan samog posluživanja velikaša, čime je Fellowes htio pokazati i uspon radničke klase u Engleskoj. Fellowes je u seriju uveo i to da se brojni događaji u proširenoj obitelji Crawley vežu uz važne povijesne događaje s početka dvadesetog stoljeća, kao što su potonuće Titanika, Prvi svjetski rat i epidemija španjolske gripe, rat za neovisnost Irske itd.

No unatoč tome što 'Downton Abbey' kao zasebni univerzum na taj način svjestan svijeta u koji je smješten pa gledatelju daje do znanja da plemićko imanje na kojem borave likovi nije zidom od zlata odvojeno od stvarnosti, nakon prve, izrazito zanimljive sezone koja je podosta odudarala od sličnih takvih dotadašnjih priča na filmu, televiziji i književnosti, serija se od druge sezone podosta 'nasapunala'. Dinamika zbivanja, glavne preokupacije, odnosi među likovima i teme koje su se provlačile kroz sezone ipak su bile pretežno sapuničarske, ma kako majstorski napisane i odglumljene bile. Osim otmjenog naglaska, raskošnijih interijera/eksterijera i top-postave, bila je to uglavnom 'Santa Barbara' za one koji vole nešto malo više otmjenosti i ozbiljnosti.

Šesta i posljednja sezona ove sage, koja se ovih dana počela prikazivati na Hrvatskoj televiziji (u Velikoj Britaniji i Americi završila je krajem prošle/početkom ove godine) Crawleyjeve dočekuje u naizgled turbulentnim promjenama - upravo onima zbog kojih u ovoj seriji ipak postoji svijest o svijetu izvan granica plemićkog imanja. Moć i bogatstvo aristokratske klase u Engleskoj su osjetno manji nego prije, sve više drugih aristokrata rasprodaje svoja imanja, a Crawleyjevi čak i održavaju ivente kojima prikupljaju sredstva za održavanje svojeg velebnog zdanja. Velike se promjene događaju i na nižim katovima zdanja, gdje se planiraju vjenčanja, pohađaju se škole, planira se budućnost i sve je jasniji uspon radničke klase u Engleskoj. No i dalje, naravno, glave preokupacije ove otmjene sapunice svode se na vjenčanja, trudnoće, zaljubljivanja, odljubljivanja i suhe dosjetke ciničnih grofica.

Nema nikakve sumnje da će obožavatelji 'Downton Abbeyja' i dalje biti zadovoljni, premda serija (da ne spojlam sad s detaljima) završava tako da neke stvari ostavlja otvorenima, vjerojatno zato što su Fellowes i ekipa najavili da bi mogli u skorijoj budućnosti snimiti još neki filmić o Crawleyjima. Nakon šest sezona o 'Downton Abbeyju' ostaje generalno pozitivan dojam - serija je to koja je istražila odnose između aristokracije i njihove posluge kao nijedna dosad - no ostaju i kritike: to je istraživanje i dalje ostajalo u domenama prenaglašene idiličnosti i nostalgije za tobože 'boljim vremenima', iako nije jasno zašto bi takav feudalni odnos bio bolji od nekog drugog. Ipak, publika diljem svijeta i dalje je zaljubljena u sage o aristokraciji, pa će tako ostati zaljubljena i u 'Downton Abbey' u zadnjoj sezoni. Ne bojte se da će vas šesta sezona razočarati - ako ste dosad voljeli DA, voljet ćete ga i dalje. Možda se neće svi konci na kraju zavezati onako kako ste očekivali, ali Pepeljuga će dobiti svoju cipelicu, Pinokio će postati pravi dječak i patuljci će veselo odmarširati u šumu. Ostali likovi iz bajke dobit će, kažu, svoj epilog u nekim budućim projektima.