'Sounds Of Universe' možda je od svih njihovih 12 studijskih albuma najiščekivaniji. Što zbog želje da čujemo nove pjesme jer su prošle već pune četiri godine od albuma 'Playing the Angel', a što zbog hypea koji se podigao oko albuma i prateće svjetske turneje te zbog toga su još uvijek na samom vrhu i ne kane sići tako brzo.

Međutim, novi album možda će ipak malo doprinijeti da se spuste stepenicu niže. I dok Gahan pjeva bolje nego ikada puštajući da emocije maksimalno obogate njegov glas, pjesme koje je Gore napisao za album bezrezervno su njegova trenutna opsesija zvukom sintesajzera iz 80-ih i početaka njihove karijere. Da li zbog nostalgije prema danima odrastanja i sazrijevanja ili zbog zasićenosti digitalijom, zna samo on, no analogni zvuk dominira albumom, kao i pomalo smiješan synth pop kakav su stvarali na početku karijere.

'Sounds of the Universe' ne nudi ništa revolucionarno niti ih predstavlja kao velike kreativce. To je jedan dobar pop album koji na momente kao da je zapeo u prvoj polovici 80-ih. 'Fragile Tension' ima taj karakteristični groove synth popa tog vremena, dok je 'Peace' poput zaboravljenog hita Giorgia Morodera

Nema sumnje da će barem pola tih pjesama doći do samog vrha top ljestvica širom svijeta kao što je to uspjelo i prvom singlu 'Wrong'. Sigurno će se to dogoditi i s pjesom 'Hole To Feed' koja je možda najplesnija na cijelom albumu, kao i 'In Chains' koja otvara album i koja će vrlo brzo doživjeti obradu jer zvuči vanvremenski i vrlo soul. Tu je još i 'Miles Away…' s odličnim hipnotičkim ritmom, pa posljednja 'Corrupt' koja nastavlja tradiciju njihovih laganih groovy hitova za ljuljanje...

Najsvjetlija točka albuma je Dave Gahan, no možda su pjesme i rađene kako bi on još više došao do izražaja. U svakom slučaju, 12. studijski album Depeche Modea neće vas razočarati, ali nećete ni poludjeti od sreće.

Ocjena: 8/10

Izdavač: Mute/Dallas Records