NAJTEŽI TRENUCI

Olga Pakalović iskreno o najvećoj životnoj borbi i bračnom krahu

  • Autor: Ivana Čulić
  • Zadnja izmjena 06.11.2016 14:20
  • Objavljeno 06.11.2016 u 14:20
Olga Pakalović

Olga Pakalović

Izvor: Pixsell / Autor: Jurica Galoić/Pixsell

Nova domaća dramska serija 'Novine', koju trenutno gledamo na HTV-u, zagrebačkoj glumici Olgi Pakalović predstavlja zanimljiv preokret u karijeri. U ulozi ogorčene ostavljene žene i ambiciozne glavne urednice novina, Olga je pokazala da može puno više od uloga melankoličnih nježnih junakinja koje su je dotad dopadale. I ta je promjena veseli. No to je samo kap u vrtlogu događaja koji su promijenili Olgin život. U razgovoru za tportal glumica, koja o svojoj intimi rijetko progovara u javnosti, ispričala je kako se danas, tri godine nakon rođenja kćeri Gale, nosi s ulogom samohrane majke, o svom konačnom sazrijevanju, tko joj je bio oslonac u najtežim trenucima i koliko je njezin brak bio veliko razočaranje i kriva procjena

'Žene koje su mijenjale svijet nikad nisu imale potrebu pokazati ništa osim svoje inteligencije', rekla je jednom talijanska znanstvenica i Nobelovka Rita Levi - Montalcini. A među takve žene, koje možda neće promijeniti svijet, no svojom profinjenošću i snagom intelekta ukazuju na to da je u današnjim vremenima, unatoč životnim udarcima koji malo koga zaobilaze, moguće zadržati dostojanstvo i biti hrabar, pripada i glumica Olga Pakalović.

Serija 'Novine' u kojoj glumite jednu od glavnih uloga, zaslužna je što ste napokon okusili kako je biti u našoj novinarskoj profesiji. Čini li vam se vam se težom od glume?

Nije lako biti novinar, istina, no svaki posao ima svoje minuse. Nekima se moj posao možda čini lagodan, no kad uđeš u tu strukturu, ima puno … neću reći čega, da ne ispadnem prosta. No meni, koja nekako odgurujem novinare od sebe iz nekih subjektivnih razloga i vlastitih strahova, ta uloga bila je posebno zanimljivo iskustvo. Danas mi je zbog toga puno lakše pričati s novinarima i biti sugovornik, ma koliko u životu bila nesklona monolozima. Ima u tom poslu puno stresa, borbe, podjele, rokova koje ne volim unatoč tome što sam jako točna i organizirana. S obzirom na moj eteričan karakter, teško da bih se mogla baviti tom profesijom.

Uloga u 'Novinama' bila je i vaš povratak na posao nakon rođenja kćeri Gale. Vratili ste se u kazalište malo prije svog rođendana u studenom 2015., a seriju ste započeli snimati u siječnju ove godine. Tempo rada je bio brz, zasigurno vam je to bilo jako teško razdoblje, s obzirom na privatne obaveze oko djeteta.
Porod i majčinstvo su mi dali super odmak od svega u poslu, napokon sam mogla sagledati neke stvari iz drugog kuta, u čemu sam bila, koliko sam tipskih uloga odigrala, stalno u istoj brzini, nisam bila ispunjena. Povratak na posao je bio na neki način i novi početak, u novom svjetlu, s drugačijim ulogama. Novine su mi se učinile kao jedan drugačiji projekt, pametniji, zanimljiviji. Odlučila sam se žrtvovati tih mjesec dana koliko je trajalo moje snimanje, uvijek sam pazila da na setu budem samo pola dana. Bilo je teško, ali sve je teklo nekako glatko, prošlo je iznenađujuće dobro. Organizirana sam osoba, puno energije trošim na to. Po noći kad svi spavaju, ja pripremam sebe i dijete za sutrašnji dan, kuham, sređujem kuću, učim ulogu…

Na setu serije surađivali ste i s bivšim dečkom, splitskim glumcem Mijom Jurišićem koji također glumi u seriji?
Nisam ga srela, Mijo i ja nismo imali ni jednu zajedničku scenu.

Kako je bilo raditi s Daliborom Matanićem? Prati ga glas pravog virtuoza dobrog humora na setu. Koliko je pod pritiskom rokova uspio biti takav i na setu 'Novina'?
S Dadom je zbilja uvijek zanimljivo i energično. Meni kao pravom introvertu treba vremena da se opustim, sve upijem, promotrim. Uživala sam na tom snimanju jer je bilo efikasno, drugačije, brzo, s povjerenjem. Razumjeli smo se bez puno riječi i Dado i cijela ekipa. Došli smo ne znajući što nas čeka. Nadam se drugoj sezoni. Novine spadaju u jedan od mojih najdražih projekata posljednjih godina. Godile su mom egu i kreativnosti, puno sam naučila.

Pixsell

Pixsell

Izvor: Pixsell / Autor: Pixsell


Olga u ulozi ambiciozne glavne urednice Alenke Jović u seriji 'Novine'

Obilježavaju jednu vašu novu fazu?

Da, moglo bi se tako reći. Dosad sam u kazalištu, gdje sam i najviše radila do odlaska na porodiljni, glumila vrlo slične uloge, eterične i melankolične, nježne žene. A ovo u 'Novinama' je bio rez, pa i u predstavi 'Bella figura' u HNK te u novom filmu 'Ministarstvo ljubavi', krenula sam s potpuno drugačijim ulogama, pomalo iritantnim i ogorčenim ženama, što je isto zanimljivo. Sad nisam zaljubljena već neko vrijeme i nosim valjda takvu energiju. Sretna sam zbog jednog zaokreta u glumi jer znam koliko je glumac u poslu određen nekom svojom životnom fazom, a s druge strane, mora biti spreman ispitati sve. A ja evo ispitujem. Naravno ne bježim pritom od svog karaktera, moj glas donosi neku mekoću i liričnost, kad se pogledam u ogledalo, u mojim se očima više ogleda tuga nego sreća, nosim tu neku introvertiranost i nesigurnost u pojavnosti pa su me dopadale i takve uloge. No čovjek se mijenja…

Pixsell

Pixsell

Izvor: Pixsell / Autor: Pixsell

Pixsell

Pixsell

Izvor: Pixsell / Autor: Pixsell

Život vam se potpuno promijenio u posljednje tri godine. Udali ste se i stjecajem okolnosti brzo rastali, u trudnoći ste ostali bez podrške supruga i rođenjem kćeri Gale postali samohrana majka. No unatoč svim životnim udarcima, sve ste prošli dostojanstveno i hrabro. Kako vi danas gledate na taj vrlo težak period?
Prvo, hvala vam na komplimentu jer sam sebi uskratila razmišljanje o tome kao kvaliteti. Sve je prvenstveno bila borba, moje sazrijevanje i pristupanje praktičnosti u životu. Odlučila sam posložiti stvari, odustajanje nije bilo opcija, svojoj djevojčici sam morala pružiti sve da joj ništa ne nedostaje, pa i više do toga da ne osjeti tu specifičnost situacije…

Tko vam je bio najvažniji oslonac u tim trenucima?
Obitelj, majka i sestra te prijatelji. Toliko mi je ljudi pomoglo i financijski i drugačije, toliko me je njih ganulo svojom pomoći kad mi je ona trebala, da im ovim putem svima želim iskreno zahvaliti na svemu. Bili su uz mene i kad mi je trebao samo razgovor i društvo, pa do onih puno kompliciranijih trenutaka. Među njima je i moja najbolja prijateljica koja je bila sa mnom u svakom trenutku, Gala je danas obožava i ona mi pomaže kad baka nije na raspolaganju za čuvanje.

Jeste li ostali u kontaktu s bivšim suprugom, viđa li Galu?
Ne, vidio ju je kad se rodila, priznao je očinstvo i od tada je nastao kaos. On polaže prava na nju, no ničim od rođenja Gale nije sudjelovao u njezinu životu. Od tada se nije javio, ni rođendanskom čestitkom.

Ne ostavljate dojam osobe koja pogrešno procjenjuje ljude i olako ih pušta u svoj život. Koliko vam se upravo to dogodilo s posljednjim muškarcem u vašem životu, ocem vaše kćeri?
Ja skočim pa kažem hop. Nisam buntovna po prirodi, ali mi se čini da sam nekako nesvjesno u ovom odnosu željela spojiti nespojivo, spojiti različite kulture, vjeru, boje kože u jednoj osobi kao izraz svog stava i uvjerenja ili možda dječje zablude da granice unutar ljudskih odnosa ne postoje. Da ništa ako srce grije nije važno, no nagazila sam na minu. Razočarala sam se, ali sam i stekla važno iskustvo. Život je pun krivih procjena. Ja želim naučiti uskladiti srce s razumom.

Kako ste išli kroz život do rođenja kćeri?
Iskreno, išla sam grlom u jagode. Ja jesam i dalje idealist i romantik, i dalje vjerujem u ljubav i želim da je sve lijepo, esteta sam i to jest moja priča, no nevjerojatno koliko sam prestala imati fokus na sebi i to u onom zdravom smislu za mene. Orijentirana sam na svoju djevojčicu, odrasla sam i postala majka koja misli na sve, na svaku sitnicu svakodnevice mene i kćeri – na hranu, račune, doktore, zdravlje... na život. Prije sam dangubila, imala sam višak vremena i često se žalila. Stalno sam pokušavala ispuniti svoje vrijeme nekim aktivnostima, ali sam isto tako bila na neki drugačiji način usamljena. Nešto sam priželjkivala, to nije dolazilo i zbog svega osjećala sam se pomalo stisnuto u tom svom svijetu. Sada naprosto nemam vremena za takav način razmišljanja. Postoji poteškoća, naravno, ali posve drugačije ih rješavam. Moje majčinstvo postalo je dijelom okidač u mom životu za konačno više razumijevanje moje prošlosti i postupaka. Danas puno bistrije vidim iza i ispred sebe.


Dolaskom kćeri Gale Olgin život se promijenio iz temelja


Nekad drama queen, a danas?
Malo manje drama queen koja je praktična i realnija.

Imate li uopće vremena za sebe?
Nemam, ali Gala je napokon krenula u vrtić i nekako lakše dišem. Počinje se u meni paliti ta lampica da i malo ugodim sebi, da nešto napravim za sebe, bilo to neko druženje, uživanje u nekoj izložbi, predstavi, filmu... Valjda ću naći način. Sad ima vremena i za puno drugih stvari osim onih praktičnih, vremena da nečim što sam sama naslikala ili napravila iznenadim Galu kad se vrati iz vrtića. Sad ono vrijeme koje provodimo zajedno je puno kvalitetnije i pomalo opuštenije.

Kako biste opisali svoju jedinicu?
To mi je vrlo teško pitanje jer je još mala, tek su joj tri godine i prolazi neke svoje faze. Pravi je prijatelj i moj mali suradnik, nema ono nešto previše djetinjasto u sebi. Otkad se rodila, možda djeluje starije nego što i jest pa me kao majku to ponekad i brine. Ali činjenica je da sam dobila jednu posebnu dušu, puno toga iznutra proživljava, a ja bih htjela da je više na van, da se izbori za sebe i bude glasnija. Ona mene uzemljuje, a ja nju uzdižem. Nadopunjujemo se. Orijentirane smo jako jedna na drugu, to me pomalo plaši, ali to je tako. Ja imam nju, ona ima mene.


Biti samohrana majka nikad nije lako, a danas u ovom vremenu financijske nesigurnosti je posebno teško. Jeste li ikad potonuli u depresiju zbog uloge koju vam je život zasad namijenio?
Sve da je i došla, ja sam joj okrenula glavu. Depresiju si nisam mogla priuštiti. Ni onu postporođajnu, ni bilo kakvu. Trebala sam biti jaka, nije bilo zamjene za mene, morala sam vladati situacijom i biti pribrana zbog svoje djevojčice. To me pretvorilo u jednog kontrolora, sad pokušavam opustiti se malo, opet se naučiti igrati s vlastitim djetetom i sa sobom. To sam zaboravila u pokušaju da si život organiziram da on funkcionira. Imala sam puno izazovnih situacija kad sam rodila i neki ljudi oko mene nisu pokazali razumijevanje, pa ni Galin otac. Sjećam se da sam tada uronila u neki drugi svijet u kojem sam se svim silama pokušala snaći kako sam najbolje znala i umjela, trudila se i sad izranjam iz svega što sam prošla. Sazrela sam, no nikad si nisam priznala da sam kroz sve to prošla sama. Zbog toga se sad osjećam dobro, uistinu dobro.


Umjetnički zanos i eteričnost bili su donedavno vaš glumački pečat. Taj zanos, rekli ste jednom, naslijedili ste od oca koji je također bio sklon umjetnosti?
Pa, nisam baš sigurna. Tata je bio slikar iz hobija, avanturist, inovator svog vremena i u tom smislu inspirirao je moj unutarnji svijet. Bio je planinar, bos je hodao po snijegu. Nisam puno znala o njemu i polako sam u fazama dolazila do zanimljivih detalja o njegovom životu. Imali smo drugačiji, nesvakidašnji i poseban odnos. Nije bio klasičan tata. Odrastajući u njegovu svijetu vidjela sam kako ne treba živjeti i što treba izabrati. Ukratko, bio je problematična ličnost, ali sam bila povezana s njim. Nisam imala oslonac u muškoj figuri kroz odrastanje, nisam je imala nikad dosad, cijeli život me to prati i nadam se da sam konačno gotova s tim lekcijama. Naravno, puno sam iz toga i naučila, koliko ponavljaš stvari dok ti ne postanu jasne. Danas o tome mogu pričati s nekim odmakom, no to ostavi vječni trag u čovjeku, ostavilo je i na mojoj stabilnosti.

Jednom ste rekli da su crvena i crna boje vašeg karaktera. Je li se u međuvremenu umiješala još koja?
Malo bijele. Ja se dosta slikovito izražavam i dosta slika vidim prije nego što riječi izađu. Boje su mi uvijek predstavljale nešto puno više u životu nego možda ostalima. Crna je predstavljala snagu i moć, a crvena je bila boja mog temperamenta, moja vatra. Sad mi se čini da sam najbliža bijeloj, a ona se zamaže vrlo lako.

Pixsell
Moj karakter utjecao je i na uloge koje su me dopadale, kaže Olga

Osim u seriji 'Novine', trenutno vas možemo gledati i u filmu 'Ministarstvo ljubavi'. Kakvu vam je ulogu namijenio tamo redatelj Pavo Marinković?

Nesimpatične žene koja ima problema u braku jer joj je muž jako pasivan, a ona bi htjela jednog alfa mužjaka. Naprosto me Pavo Marinković nazvao i rekao nešto u stilu daću se sigurno iznenaditi, no on bi me rado vidio u malo zločestijoj ulozi. Nije ona ništa posebno zločesta, jednako je životna kao svi mi. Onda sam shvatila - zašto ne bih konačno mogla biti nešto suprotno od one osobe kakvom me svi vide.

Gledat ćemo vas i u kazališnom komadu 'Ljudi od voska' po tekstu Mate Matišića u režiji Janusza Kice?
Riječ je o trilogiji, ja u zadnjem dijelu igram jednu intrigantnu guvernantu dvjema djevojčicama. Zanimljiva je jer je prilično greza, ali i inteligentna. Janusz je divan redatelj, puno smo puta radili zajedno, na probama je posebno živ, duhovit je, zna što radi. A Mate je također poseban čovjek, a u ovom tekstu je odlučio biti iskreniji nego ikad.

Za koji dan, 8. studenog, slavite 38. rođendan?
Past će jedna čaša vina s prijateljicama, a za 40. rođendan bit će malo veća fešta.


Olga Pakalović u društvu Ane Karić na Pula film festivalu 2012. godine, gdje su dobile nagrade
za glavnu i sporednu žensku ulogu

403742,255821,172523,268728

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!