'Nikad nisam razmišljao o tome što će se svidjeti masovnoj publici. Jedino što me uvijek vodilo je dobra priča, a kad bi mi se neka svidjela i kad bih je želio napraviti, snimio bih film. Šira publika prihvatila je moje filmove, a kad su oni uspješni, to znači da jesu mainstream', rekao je James Ivory u razgovoru za tportal. Ovo možda najbolje predočava podatak da je film 'Soba s pogledom' (1985), rađen prema romanu Kazuoa Ishiguroa, na blagajnama zaradio 70 milijuna dolara, a u njega je nezavisna produkcija Merchant Ivory uložila tri i pol milijuna dolara.

'Kazuo Ishiguro je moj omiljeni suvremeni pisac i danas', kaže Ivory čiji su raniji filmovi adaptacije autora od Henryja Jamesa ('Bostonci', 'Europljani') do E.M. Forestera ('Soba s pogledom', 'Maurice', 'Howards Ends') koji su mu donijeli najveću slavu. Posljednji film 'Grad posljednjeg odredišta' s Anthonyjem Hopkinsom u glavnoj ulozi snimio je prema romanu Petera Camerona.

Osamdesettrogodišnji Ivory gostovao je na Festivalu igranog filma u Puli gdje je prikazana retrospektiva njegovih filmova od kojih je najstariji prikazan Shakespeare Wallah iz 1965, a najnoviji 'Bijela grofica' iz 2005, ujedno i posljednji film koji je radio sa svojim životnim i poslovnim partnerom, Indijcem Ismailom Merchantom.

Na pitanje kako se kao kućni režiser Merchant Ivory Production nosio s etiketiranjem njihovih filmova kao iznimno glamuroznih i naprosto lijepih, sa smiješkom odgovara: 'Pa to je odlično! Snimali smo na toliko lijepih lokacija i različitih mjesta i pokazali raznolika društva. Kod ljudi koji gledaju te filmove, a prethodno su bili na nekom od tih mjesta, javlja se nostalgija, oni žele ponovno osjetiti neki grad.' Sam priznaje da filmovi u njemu ne izazivaju nostalgiju, odajući dojam autora apsolutno posvećenog poslu. Zanimljivo je da je prije no što se počeo baviti filmom studirao umjetnost i arhitekturu, već tada znajući da to radi namjenski:

'Arhitekturu sam upisao kako bih bio što više upućen u uređivanje scene i mjesta snimanja, kako mi ne bi promakle neke nelogičnosti koje se događaju u filmovima, a iz sveg tog proistječe atmosfera koja je jako bitna.'

Pulu je doživio kao 'grad turističke atmosfere, bogat povijesnim građevinama', a dolazak na Festival u potpunosti je profesionalno odradio. 'Ovamo sam došao raditi, cijelo vrijeme sam u pogonu', kazao je. Da, kao pravi režiser, palicu ne prepušta drugima, pokazao je i kad je sudjelovao u izboru svojih filmova za retrospektivu.

'Želio sam da bude prikazan presjek cijelog rada i da se prikažu filmovi koje publika inače nema priliku vidjeti, a da pokažemo i sredine u kojima smo radili i koje su važne za moje filmove, Indiju, Ameriku i Francusku', kazao je. Iz njegovog izbora u retrospektivu su tako ušli ljubavna drama 'Shakespeare Wallah' na kojem je počeo suradnju sa svojom stalnom scenaristicom Ruth Jhabvala, zatim 'Robovi New Yorka' o umjetničkoj sceni tog grada te 'Razvod na francuski način' o sukobu kultura i usporedbi američkih i francuskih običaja.

Za kraj, neizbježno je bilo s Ivoryjem popričati o trendovima u današnjoj filmskoj industriji, na što je režiser polustoljetnog radnog iskustva odlučio odgovoriti iz najkompetentnijeg gledišta, kao autor jedne od najpostojanijih nezavisnih produkcijskih kuća:

Nezavisni film u Americi nikad nije bio u težoj situaciji. Nitko ne želi riskirati novac i uložiti u filmove, distributeri ne plaćaju pa makar se radilo o filmovima koji imaju poznate zvijezde. Svi su u strahu i boje se uložiti novac u propisno reklamiranje i sada nije nikako povoljno vrijeme za stvaranje filmova u mojoj zemlji', zaključio je.