Ljubav glumaca i politike nije recentna tema, no postoje dobri razlozi zbog kojih glumcima treba moć koju imaju političari, a političarima pozitivan imidž i vještine koje imaju glumci
George Clooney sprema se nakon vjenčanja postati guverner Kalifornije, a nakon toga očekuje se njegov pohod i na Bijelu kuću. Angelina Jolie počinje političku karijeru... Naslovi su to koji su proteklih tjedana bili u svim svjetskim medijima. Politički angažman slavnih uvijek je zanimljiva tema. Zašto? Zato jer im ni bogatstvo ni slava ne osiguravaju stvaran društveni utjecaj i moć. Oni možda poznaju moćne ljude, možda imaju poseban status u društvu, ali njihova stvarna moć utjecanja na promjene, na društvo, na išta osim svog bankovnog računa, gotovo je nepostojeća.
Teoretičar Francesco Aberoni još je 70-ih razradio tu tezu nazivajući slavne elitom bez moći, pa je lako shvatljivo što može nagnati nekoga bogatog i slavnog da promijeni zanimanje i naprosto postane - političar. To je jako dobro razumio jedan holivudski B glumac 40-ih i 50-ih koji se 80-ih prometnuo u ozloglašenog republikanskog predsjednika - Ronald Reagan. Njegov put pokušala je slijediti još jedna mačo zvijezda koja je baš tih 80-ih gradila svoju holivudsku karijeru. Bio je to Arnold Schwarzenegger, za kojega se očekivalo, nakon što je postao guverner Kalifornije, da će se kandidirati za američkog predsjednika, iako nije rođen u SAD-u. Nekadašnji suprug Marije Shriver, članice moćnog političkog klana Kennedyjevih, malo se pritajio, vratio se glumi, ali ako je vjerovati američkim medijima, i dalje nije izgubio nadu da bi 2016. mogao postati novi stanovnik Bijele kuće. Dogodi li se to, teško je zamisliti veći predizborni političko-estradni spektakl od borbe dvojice holivudskih glumca s A liste na predsjedničkim izborima u SAD-u. Bio bi to politički cirkus za pamćenje!
Sličnih je primjera bilo i kod nas, prisjetimo se samo dva najpoznatija - Borisa Buzančića, nekadašnjeg gradonačelnika Zagreba, i Zlatka Viteza, bivšeg ministra kulture. Obistine li se najave o angažmanu Anje Šovagović Despot kao nove ministrice kulture u nekoj eventualnoj budućoj HDZ-ovoj vladi, ona bi mogla postati svojevrsna hrvatska verzija Angeline Jolie (minus humanitarni rad). No Angelina je, po svemu sudeći, nešto realnija od svojih kolega izjavivši da sumnja u svoj politički angažman jer ne vjeruje da bi je itko ozbiljno shvaćao u toj ulozi.
No je li uistinu tako? Reagana su poprilično ozbiljno shvatili, koliko god omražen bio, a kao politički faktor u talijanskom se parlamentu svojedobno uspjela nametnuti čak i bivša pornodiva Ilona Staller, poznatija kao Ciccolina, koja je zahvaljujući svom angažmanu zaradila i privilegiranu 'saborsku' penziju.
Prednosti glumaca koji započinju političku karijeru su to što ih javnost već poznaje imenom, likom i djelom, što ne moraju iznova graditi imidž, a možda i to što znaju dobro odglumiti da je sve u redu i kad im se život raspada. Sjetimo se kako nitko nije ni slutio kakvu dramu proživljava Angelina kada se ispostavilo da je prošla kroz tešku operaciju, dvostruku mastektomiju. Netko poput nje sigurno bi puno bolje od Zorana Milanovića ili Gordana Marasa odglumio da im je stranka jedinstvena, da Vlada nije pred raspadom… da je sve u redu.
Američku će političku scenu sigurno barem malo uzdrmati pojava slavnih poput Clooneyja, možda je sazrelo vrijeme da i našu razdrmaju Urša Raukar, Vili Matula ili barem Jelena Veljača