U KINIMA: 'HANNA'

Kad se sretnu Bruce Lee i Kaspar Hauser

  • Autor: Marcella Jelić
  • Zadnja izmjena 15.07.2011 10:16
  • Objavljeno 15.07.2011 u 09:00
hanna

hanna

Izvor: Promo fotografije / Autor: Continental film

Najprecizniji i najduhovitiji opis Hanne, glavne junakinje istoimenog filma, ponudio je britanski filmski kritičar Peter Bradshaw koji ju je okarakterizirao kao spoj Kaspara Hausera i Brucea Leeja

Nažalost, film redatelja Joea Wrighta niti je intrigantan kao Herzogov niti je zabavan kao Leejev. 'Hanna' je vrlo pretenciozni akcijski triler i vrlo nedosljedna bajka s elementima tinejdžerske drame. Taj neuspjeli brak rezultat je ambicija Joea Wrighta, redatelja koji se proslavio hvaljenim ekranizacijama 'Ponosa i predrasuda' i 'Okajanja', koji je Hannu zamislio kao akcić s mozgom, a snimio je drugorazrednu dramu koja puno više iritira no što potiče na razmišljanje.

Posudivši motive iz čitavog niza filmova, od 'Leona profesionalca' do 'Kick-Ass', 'Hanna' je priča o tinejdžerici koja zajedno s ocem živi u ledenoj pustoši na sjeveru Finske, daleko od civilizacije, gdje se obučava za profesionalnog ubojicu. Okrutne metode ubijanja hladnim oružjem te vlastitom snagom i spretnošću vrlo će skoro poslužiti mladoj Hanni, koja se nakon godina života u izolaciji odluči pokušati započeti 'normalan' život u stvarnom svijetu. Naime, iz neobjašnjivih razloga Hanna uoči odlaska u civilizaciju o lokaciji dosadašnjeg skrovišta alarmira američku tajnu službu, odnosno demonski zlu agenticu Marissu Wiegler koja patološkom opsesivnošću progoni nju i oca...

Nakon gotovo idiličnih prizora snježne pustinje, Wright nam nudi akcijske sekvence režirane spotovski, uz korištenje stroboskopskog efekta, koji vizualno možda i jest atraktivan, no istovremeno poprilično iritira. U kombinaciji s nezanimljivim likovima (uz iznimku Hanne koju više nego solidno glumi Saoirse Ronan) i brojnim dramaturškim nelogičnostima priča o neobičnoj djevojčici koja neuspješno pokušava ostvariti normalno djetinjstvo teško se može nazvati obaveznim ljetnim filmskim štivom.

Najjača karika filma mlada je glumica Saoirse Ronan, koja se već dokazala u Wrightovom 'Okajanju', čija transparentna put i fizička krhkost čine sjajan kontrapunkt njenim ubojitim majstorijama zahvaljujući kojima nas je podsjetila na Umu Thurman u filmu 'Kill Bill'. Atraktivna je i filmska scenografija, osobito lokacije na kojima je sniman Hannin bijeg iz središta tajne službe. Zgodni Eric Bana s lažnim njemačkim akcentom i Cate Blanchett kao robotizirana zločinka nisu ostvarili role za pamćenje. No Wright se može 'pohvaliti' i jednim od najbrutalnijih mizoginih trenutaka u kojemu nam obrazlaže razloge Marissine patološke zloće - ona nikada nije rodila, i to svojom odlukom. Ma sjajno!

Nadamo se da će se sljedeći put Wright ponovo vratiti ekranizacijama cijenjenih drama jer njegov pokušaj poigravanja žanrovskim filmom nije se pokazao osobito dojmljivim.

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi