U svom prvom intervjuu supruga najboljeg hrvatskog skijaša Ivice Kostelića Elin Kostelić otkrila je kako se prilagodila na život u Hrvatskoj, je li sretna u braku, kakva je organizacija u njezinoj obitelji i što zamjera hrvatskim muškarcima
Hrvatska snaha Elin Kostelić, supruga našeg najboljeg skijaša Ivice Kostelića, ekskluzivno je s Doris Pinčić na Narodnom radiju podijelila svoja iskustva prilagodbe na život u stranoj zemlji i stranoj kulturi.
Elin je rođena i odrasla na Islandu, zemlji koja ima najveću zastupljenost žena u javnom i poslovnom životu na svijetu. Iz takvog društva Elin je došla u Hrvatsku - udala se, rodila djecu i sretno živi sa svojim Ivicom. I još nešto, ne manje važno – izvrsno govori hrvatski!
Koje su osnovne razlike u životu žena na Islandu i u Hrvatskoj?
Prije svega, mislim da je drugačiji mentalitet. Žene u Hrvatskoj su više posvećene obitelji, više su doma i spremne su biti doma. Njima to nije nikakva frka da budu doma, kuhaju ručak, čuvaju djecu… Na Islandu je najnormalnije da žena radi kad je trudna i do 36. tjedna. S druge strane najnormalnije je da i muž uzima porodiljni dopust i čuva bebu.
Dakle, nema podjele poslova na ženske i muške?
Tako je, sve podijele doma. Nije ništa čudno da muškarac vidi da je pod prljav, uzme usisavač i sve počisti. Ali to baš nisam vidjela da je običaj u Hrvatskoj.
Što mislite zašto to i kod nas nije kao na Islandu?
Pa to je zato što je žena kod kuće i to je nekako njezin posao. Muškarac zaradi, a žena je doma. I nije to ništa strašno, ne znači da je to bolje ili lošije. To je jednostavno tako!
Kako muško-ženski poslovi funkcioniraju u domu Kostelića?
Ja sam kod kuće, doma sam s djecom i meni je to lijepo. Meni je to privilegija zapravo da jesam doma i onda normalno da ću ja usisavati i kuhati kad sam već doma. A muž nije doma i neka on onda zaradi i donese lovu (hahaha).
Koliko vam je bilo teško prilagoditi se životu u Hrvatskoj?
Na neki način i je jer neke stvari koje su vama vrlo očite, meni nisu. U početku je ljudima možda djelovalo kao da sam nepristojna ili bahata, a zapravo nisam tako mislila. Jednostavno je odgoj drugačiji.
Na što konkretno mislite?
Pa recimo, mi na Islandu nemamo 'Vi'. Ja sam odmah svima počela govoriti 'ti' pa su me nekako čudno gledali. E sada znam da starijima i iz poštovanja trebam reći 'Vi'. Ja svima - ti, ti, ti, a oni – pa čekaj malo, gdje je poštovanje prema starijima?! Možda sam ispala nepristojna, al' toga kod nas nema. Ne znam, valjda su poslije shvatili da sam ja strankinja pa mi oprostili.
