Jeste li raspoloženi za još jednu ekspediciju u svijet blues-rock revivala? Uskočite u novi projekt Jacka Whitea, u kojem on radi ono što je nekada radila njegova draga Meg
Kao što sam to kroz posljednjih nekoliko godina jasno dao do znanja na istom ovom mjestu, nikada nisam bio pretjerano zaražen hypeom zvanim The White Stripes. The Raconteurs su već bili druga, nešto bolja priča, ali i dalje je trebalo čekati da se vizionarstvo, snaga i mašta Jacka Whitea prilagodi mojim ušnim kanalima. Hoće li ikada nabosti projekt kojim bi mi udovoljio? Pa koliko ih mijenja, očito je bilo suđeno da barem jednom nagazi na nešto što bih s guštom recenzirao. A to nešto zove se The Dead Weather
Estetika američkog juga je neodoljiva, posebno ako govorimo o audio estetici. Od bouncea i močvarnog bluesea New Orleansa preko teksaškog country rocka do ulica Atlante i sirupom okupanih kvartova Houstona... Estetika koja je, ako govorimo o močvari, blatu i blues-rock ostavštini, ovdje usavršena savršenom kombinacijom retro strukture i moderne produkcije. Isti recept koji smo čuli i kod ranijih Whiteovih projekata, ali ovoga puta još mračnije, više seksi i puno intrigantnije.
The Dead Weather ipak su više od nove Jackove igračke, s kojom on ne samo da zapjeva i zasvira gitaru, nego mlati i po bubnjevima (i producira, naravno). Riječ je o supergrupi u kojoj se nalaze još tri velika imena s rock scene, Alison Mosshart The Kills), Dean Fertita (Queens Of The Stone Age) i Jack Lawrence (The Raconteurs, The Greenhornes), a 'Horehound' je njihov prvijenac. Sjajan prvijenac.
Što je jasno već s ulaznom '60 Feet Tall', barskom blues-rock razbijačicom čiji krešendo u trećoj minuti predstavlja najbolji (i svakako najglasniji) početak putovanja, a tijekom kojeg ćete susresti i snagu 'Hang You From The Heavens' (uz jednako odličnu 'Treat Me Like Your Mother', drugi od ova prva dva singla), u kojoj Whiteovo mlaćenje kožuha susreće odlično 'zapomaganje' gđe Alison.
Tu je i nešto drugačija, zavodljivo opasna, savršena hipnotička vožnja 'So Far From Your Weapons', kao i 'New Pony', dekonstrukcija stare Dylanove stvari, s puno vikanja; 'Will There Be Enough Water?' jedino je prtljanje po kostima čistog, neušminkanog old school bluesa, a pažnju ušiju valja usmjeriti i na instrumental '3 Birds' – ako je 'So Far From Your Weapons' bio soundtrack gubljenja u južnjačkim močvarama u samo predvečerje, s '3 Birds' ste se već izgubili u dubokoj noći. I nema izlaza...
A doduše, i ne tražite ga – jer ovo je vjerojatno najbolji prrrrljavi, oznojeni, monstruozni gotički blues-rock koji ćete čuti ove godine.
Ocjena: 8 / 10
Izdavač: Third Man
