Ibrahim Ag Alhabib i njegov kolektiv Tinariwen diče se tako turbulentnom biografijom da je naprosto nevjerojatno vidjeti ih na pozornici kako s lakoćom, spokojem i uživanjem izvode glazbu Tuarega, naroda koji naseljava područje saharske pustinje od Libije do Burkine Faso.

Bend je, naime, nastao kao svojevrsna 'glazbena sekcija' pobunjeničke vojske Tuarega, koju je osnovao i obilato financirao danas ozloglašeni libijski diktator Gadafi kako bi svrgnuo vlast u Maliju. Ista ta vlast pogubila je Alhabibova oca pred njegovim očima dok je bio četverogodišnjak, i taj dramatični događaj nagnao je Ibrahima da se priključi pobunjeničkim postrojbama. Tamo je krajem sedamdesetih upoznao glazbenike koji su dijelili njegov širok spektar interesa – od pobunjeničke glazbe zapadne Afrike do prekooceanskog rock 'n' roll zvuka, a kolektiv si je nadjenuo ime Tinariwen po tuareškoj riječi za pustinje (u koncepciji svijeta Tuarega, Sahara se sastoji od više pustinja).

Nakon trideset godina probijanja na druge kontinente, uglavnom putem frankofonih postkolonijalnih veza, Tinariwen su postali ovlašteni glazbeni ambasadori saharskog bluesa kojima se klanjaju njuške poput Bona Voxa, The Edgea, Thoma Yorkea i Chrisa Martina. Na posljednjem albumu 'Tassili' snimljenom na otvorenom u istoimenom saharskom kanjonu u Alžiru gostuju gitarist Wilca Nels Cline te Kyp Malone i Tunde Adebimpe iz njujorškog indie rock benda TV on the Radio, koji opisuju rad s Tinariwenom kao nevjerojatno pozitivno iskustvo.

Upravo tom frazom može se opisati već peti, a sudeći prema reakciji publike, ne i posljednji posjet ovog saharskog kolektiva Zagrebu. U dva sata svirke prošetali su se uglavnom kroz 'popularni' repertoar, stavljajući naglasak na pjesme s međunarodno priznatih albuma 'Aman iman', 'Imidiwan' i već spomenutog 'Tassili'. Uz Ag Alhabiba, koji se na pozornici pojavio tek na četvrtoj pjesmi 'Asuf d Alwa', pozornicom su dominirali gitarist i pjevač Hassan Ag Touhami, funky orijentirani basist Eyadou Ag Leche i back vokal i plesač Said Ag Ayad, čija su fizionomija brkatog pustinjskog čovjeka i poletni ples oduševili publiku.

Minimalna komunikacija s publikom uz tek nekoliko 'ça va', 'tres bien' i 'thank you' učvrstila je osjećaj da je sinoć bitna bila samo glazba, a nje je bilo u izobilju, jer Tinariwen su se tri puta vraćali na iskrene i poletne bisove. Štoviše, i po završetku koncerta ispred Tvornice publika je nastavila ples uz zvuk tinde bubnjeva iz CD playera u automobilu, što je prizor koji ne viđamo toliko često. Stoga vjerujemo da afrički mezimci Zagreba neće preskočiti niti iduću turneju i već se unaprijed radujemo njihovom povratku.