Chui 'The Second Arrival' / Overflow 'Overflow i Miškina'

Dva fenomenalna domaća albuma

  • Autor: D.Jagatić
  • Zadnja izmjena 21.11.2013 11:10
  • Objavljeno 21.11.2013 u 09:00
Chui 'The Second Arrival' / Overflow 'Overflow i Miškina'

Chui 'The Second Arrival' / Overflow 'Overflow i Miškina'

Izvor: Promo fotografije / Autor: Dancing Bear/Dallas Records

Chui je snimio novi album ponudivši rijetko dobar suvremeni fussion jazz groove, odmaknuvši se od debija u neočekivanom, ali dobro pašućem smjeru dok je Overflow napravio ogroman zaokret u karijeri i zapjevao stihove Mihovila Pavleka Miškine napisane prije sto godina, stvarajući od njega jednog od najboljih punk rock pjesnika ovog podneblja

Krajem prošle godine, kada su objavili svoj debi album jednostavno nazvan 'Chui', bilo je jasno da smo dobili izvanserijsku kreativnu trojku od koje se može puno očekivati. Njihov eksperimentalni jazz ispunjen elektronikom i povremeno psihodelijom pozivao je na repetitivno preslušavanje glazbe koju su stvorili. Prije nego je bilo za očekivati, odnosno samo godinu dana kasnije, Chui nas je razveselio svojim drugim izdanjem 'The Second Arrival'. Na momente hermetičan debi album dao je naslutiti da će nastaviti sličnim putem. Međutim drugi album grupe Chui vodi nas na novo putovanje uz još više avantura, iznenađenja te predivnih i bogatih skladbi.

'The Second Arrival' više nije produkt trojke koja je stvorila debi album, već djelo Tonija Starešinića i Đure Dobranića dok je Jakuš sudjelovao samo u pjesmi 'Can we be frineds?'. No nije riječ samo o djelu njih dvojice, već i o fantastičnoj ekipi glazbenika koja je ispunila sve kreativne ideje Starešinića i Dobranića, izvodeći njihove sjajno zamišljene aranžmane. Pritom je svatko do njih dodao dodir svog instrumenta te svoje vještine i kreativnost, stvarajući nevjerojatnu cjelinu kojoj se samo možemo pokloniti i uživati u glazbi koju su kreirali.

Tako se nakon hermetičnog, ali uhu blagonaklonog debija otvorio potpuno novi svijet i gotovo novi zvuk na drugom albumu. Jakuša je zamijenio Branko Sterpin dok se ostatak pridruženih članova sjajno uklopio u ovu dobitnu kombinaciju. Vojkan Jocić svojim je tenor, alt i soprano saksofonom dodao nove momente Chuiju, kao i Nenad Grahovac na trombonu. Međutim količina instrumenata i njihovo korištenje, kao i gostovanje DJ-a Venoma, od Chuija su stvorili gotovo novu grupu. Aranžerski čaroban, zvukovima bogat i ponovo savršeno pitak, novi album predstavlja Chui u novom svjetlu - bliže fussionu, uz neskrivenu dozu plesnih ritmova, tj. beatova koji velikim djelom podsjećaju na opus Joe Zawinul Sydicate. Međutim specifičan zvuk Chuija ostao je dovoljno prepoznatljiv.

Album počinje skladbom 'Chui's Waltz', gotovo eksperimentalnim zvukovima na udaraljkama, da bi se ubrzo pretvorio u odličan fussion nevjerojatnog groovea. Za razliku od prve skladbe, 'Venus vs Mars' u nastavku nudi fenomenalan plesni ritam, potpuno ludu priču i još luđe aranžerski sklopljenu pjesmu uz puno teksta izgovorenog kroz sulud intervju. Album se nastavlja 'Hypnodromom' i predivnom downtempo melodijom koja poziva na lebdenje. 'Can web e friend?' podsjeća na odličnog Jakuša i njegovo sjajno slaganje trube s lounge ritmovima Starešinića i Dobranića, da bi se ponovo potom podigla količina BPM-a pjesmom 'Umfufu' koja nudi nevjerojatno zarazan ritam. 'Badtime Story' ponovo navodi na sporu vožnju i prigodnu psihodeliju, da bi iza toga uslijedila posveta Krešimiru Ćosiću 'Kalelarga – tribute to Krešimir Ćosić - Man from the another planet'. Album završava pjesmom 'Chui is here to stay'. Dovoljno su samouvjereni i doista s pravom tvrde da su tu i da namjeravaju i ostati, i hvala im na tome.

Chui su svojim drugim albumom potvrdili sve slutnje i prognoze nakon debi izdanja da su u pitanju vrhunski glazbenici s jasno definiranom vizijom glazbe koju žele stvarati i suvremenim jazz grooveom kakav nude na svom 'The Second Arrivalu'. Ako ih prepozna samo jedan sposoban agent s globalne jazz scene, Chui bi mogli postati najbolji izvozni jazz proizvod i svojevrsna atrakcija na jazz festivalima širom svijeta. Jedno od najboljih ovogodišnjih izdanja i ozbiljni pretendenti za Porina u više kategorija (jazz, instrumental, aranžman…). Album za svaku preporuku!

Ocjena: 9/10


Overflow također ima album koji ozbiljno pretendira da bude proglašen albumom godine. Nakon što su najavili da će kompletan album posvetiti stihovima pjesnika Mihovila Pavleka Miškine, doza sumnjičavosti spram te ideje bila je realna. Ipak je riječ o bendu koji je svoju karijeru izgradio nastupajući širom svijeta i pjevajući na engleskom jeziku. Iako im tekstovi nikad nisu bili neki poseban plus, ali ni minus, Overflow je doživio neke interne kadrovske potrese i okrenuo novu stranicu u svojoj karijeri. Miškina se tu našao kao nevin promatrač iz daleke prošlosti kojeg je Goran Živković (frontmen grupe Overflow) otkrio zaljubivši se u njegove stihove koje je s potpunim pravom predstavio naglašavajući svakom prilikom da su njegovi stihovi, nastali prije sto godina, nevjerojatno aktualni i danas. I bio je u pravu.

'Overflow & Miškina' doista predstavlja fuziju fenomenalnog benda globalne kvalitete i pjesnika čiji su opus i poezija možda premalo eksponirani i slavljeni. I nakon svih tih podataka i očekivane sumnje spram grupe Overflow, dobili smo iznenađujuće dobar album koji u više nivoa sjajno predstavlja njihovu kvalitetu. Kao prvo, nisu složili nekoliko rifova i po nekoj punk formuli skinuli pjesme M. P. Miškine, već su svih deset pjesama nevjerojatno smisleno i pažljivo skladali kako bi se što bolje aranžerski i glazbom približili stihovima spajajući ih u nevjerojatno pitku cjelinu. Istovremeno, Goran Živković je na materinjem jeziku dokazao da njegovo pjevanje engleskog nije dobro zbog engleskog, koji zvuči svjetski, već zbog njegovog glasa. Goran je ovim albumom definitivno ušao u prvu ligu domaćih rock vokala. Na momente pjevački vrlo zahtjevne dionice (koje je zapravo sam sebi zadao), Goran je otpjevao toliko dobro da bi mu mnogi pozavidjeli na vještini koju je pokazao. S treće pak strane, stihovi M. P. Miškine toliko su dobro aranžerski obrađeni u aktualnom post punk žanru, uz neočekivan, ali odličan dodir elektronike, da ispada kao da je Miškina novi član benda koji se sjajno uklopio u Overflow.

Album su predstavili singlom 'Bijeda' u kojem su dali naslutiti kako bi mogao zvučati album i koliko su snažni stihovi koje su odlučili prenijeti u današnje vrijeme. Nekoliko mjeseci nakon prvog singla izbacili su 'Invalidovu pjesmu' koja je podsjetila na njihovu punk energiju, da bi izlazak albuma pratila 'Pjesma međimurskog zlatara'. Bez sumnje, to je jedna od najljepših pjesama rođenih 2013. godine. Zanimljivo je i za svaku pohvalu to što su sva tri singla pratili odlični spotovi. Sva tri singla sjajno su predstavila album 'Overflow & Miškina', na kojem je ostalo još sedam fenomenalnih pjesama koje samo čekaju da zažive u domaćem eteru. Nažalost, kakav nam je domaći eter, teško da ćete te pjesme čuti u programu hrvatskih radiostanica (čast rijetkim izuzecima), pa je bolje da nabavite album i slušate ga svako jutro kako bi vam dao dovoljno energije za predstojeće radne pobjede. Predivan je to komad umjetnosti kreativnih ljudi koji su prepoznali snagu poezije drugog kreativnog umjetnika da bi zajednički ponudili fantastičnu sinergiju koja pršti s ovog albuma.

Ocjena: 9/10

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!