U 82. godini života umro je jedan od najvažnijih pijanista i istaknutih predstavnika hrvatskog džeza, Dražen Boić
Dražen Boić rođen je u Zagrebu, 11. travnja 1931. godine, a glasovir je počeo učiti svirati već s pet godina. Maturirao je nekoliko godina poslije u klasi prof. Šabana na klavirskom odjelu Srednje glazbene škole u Zagrebu. S džezom se, kao i većina ljubitelja, upoznaje putem gramofonskih ploča i džez programa nekad popularnih američkih radijskih postaja AFN. Zanimljivo je da mu je jedan od prvih uzora bio orkestar Woodyja Hermana.
Neobično nadaren i već tada zavidne tehnike instrumenta, u Zagrebu rano počinje djelovati kao džez pijanist koji će već 1953. ostvariti prve snimke za tadašnji Radio Zagreb. Nastupao je uglavnom s vlastitim Triom na mnogim međunarodnim festivalima džeza, a uz Mihajla Švarca jedan je od utemeljitelja klavirskih džez trija u Hrvatskoj. Vodio je i razne zabavne ansamble od kvinteta do noneta s kojima je pratio mnoge popularne pjevače u zemlji i inozemstvu. Od inozemnih nastupa, uz koncerte u Australiji, značajni su nastupi u različitim klubovima američke vojske u Europi te brojni nastupi u bivšem Sovjetskom Savezu na koncertima Melodije prijatelja i Zlatna jesen.
Njegov zadnji diskografski uradak 'Razmišljanja' Croatia Records objavio je 2010. godine. U tekstu Dubravka Majnarića koji se nalazi na koricama samog izdanja izdvajamo:
'Zavidna tehnika stečena klasičnim klavirskim obrazovanjem, apsolutni sluh i gotovo pedesetogodišnje iskustvo solo nastupanja kao 'lounge' pijanista u ambijentima najluksuznijih hotela, rezultat su ove solističke ploče snimljene na koncertnom Steinwayu u dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda, najstarijoj glazbenoj instituciji u Hrvatskoj.
Izbor programa na ovoj ploči osobni je izbor Dražena Boića u kojem se on pojavljuje kao autor samo u skladbi 'Anita' posvećenoj njegovoj supruzi.
Uz Oscarom nagrađenu temu Michela Legranda za film 'Šerburski kišobrani' na repertoaru su glazbeni 'evergreeni' kao 'Lover Man', 'Laura', 'Don't Cry For Me Argentina', 'The Man I love', 'Again', 'Stardust', 'When I Fall in Love', 'My Funny Valentine', 'Misty', 'Moonlight in Vermont' i 'Danny Boy'.
Boićev džez pijanizam koji se može usporediti s velikanima klavira slične provenijencije kao George Shearing, Andre Previn i Michel Legrand, prisutan je u skladbama 'Satin Doll', 'Blue Monk' i 'Round About Midnight'.
Posebno mjesto na ovoj kompaktnoj ploči ima skladba Miljenka Prohaske 'Intima' koja je uz brojne inozemne orkestralne izvedbe od kvarteta do simfonijskih orkestara dobila solo pijanističku interpretaciju koja nimalo ne zaostaje za spomenutim stranim izvedbama Modern jazz Quarteta, USA Orchestra i drugih.
Snimatelj Jurica Grosinger izvrsno je tonski oblikovao koncertni zvuk 'grand piana'. Vjerno prenesena artikulacija tonova koja je kod Dražena Boića inače zavidna, uvrštava ovu ploču u vrhunsko klavirsko izdanje u toj vrsti glazbe.
Glasovirske interpretacije na ovoj kompaktnoj ploči predstavljaju poseban ugođaj (najboljeg 'piano bara') u kojem će uživati glazbeni sladokusci i ljubitelji džeza.'
