'Iskonski nagon' je drama s elementima horora i zapravo prerada nepoznatog istoimenog meksičkog filma iz 2010. godine. Naizgled zanimljiva tema i korektne strane kritike zvuče obećavajuće za ljubitelje žanra, pogotovo jer nije riječ o 'napuhanom' holivudskom spektaklu, ali ipak je, uz neke pozitivne elemente, pred nama samo osrednji i često dosadan uradak.

Redatelj Jim Mickle pokazao je svoje talente relativno solidnim 'Stake Land', a 'Iskonskim nagonom' ih potvrđuje, pružajući sjajnu atmosferu i mnogo upečatljivih vizualnih sekvenci. Nažalost, scenarij nije na istoj razini. Iako je pohvalno to što se napetost i osjećaj jeze ne nastoje postići jeftinim 'šok' trikovima, sporiji tempo sveukupno stvara osjećaj dosade jer nedostaje konkretnih i zanimljivih likova, odnosno nema dobre razrade. Glavni 'lik' je zapravo uvrnuta obitelj čiji članovi djeluju plošno, a motivacije besmislene. Istina, u stvarnosti uistinu postoje ljudi kojima nije potrebno mnogo da bi bili manijaci i ubojice, ali pri gledanju filma koji od nas očito očekuje emocionalnu reakciju potrebno je pružiti i razlog koji nije samo loše napisan 'flashback'.

Razmislimo li bolje o priči, shvatit ćemo da je riječ o prilično predvidljivoj i bezbroj puta viđenoj horor i triler 'recepturi', ali bez mnogo inovacije. Uz bolji scenarij, Mickle je mogao pružiti uradak na razini najboljih ostvarenja braće Coen jer uistinu zna krojiti napetost i općenito scene koje 'hipnotiziraju' mirnoćom i ljepotom, ali za sada se možemo samo nadati da će se to dogoditi u budućnosti.

'Iskonski nagon' je spor film, ali ne na dobar način i sukladno tome često dosadan. Iskusni i strpljivi gledatelji možda će pronaći trenutke zadovoljstva zahvaljujući sjajnoj režiji, ali to nije dovoljno za kinopreporuku.