DUBIOZA KOLEKTIV:

'Da se bojimo, nikada ne bismo objavili nijedan album'

17.10.2013 u 16:43

Bionic
Reading

Dubioza kolektiv nastupit će 26. listopada u Zagrebu na svom najvećem samostalnom koncertu koji priprema u Domu sportova te 15. studenog u Rijeci. Bez ikakve sumnje najveći, najpopularniji i najuspješniji bend iz regije, sa sedam studijskih albuma iza sebe i stotinama održanih nastupa širom regije, Europe i sjeverne i južne Amerike. Želeći otkriti još nešto iz njihove biografije što do sada nismo znali, popričali smo s njima o karijeri benda o periodu od samih početaka do koncerta u Zagrebu

Kada i kako je nastala odluka da se osnuje grupa?
Prilično nenamjerno. U doba kad je nastajala Dubioza smo svi prestali da raditi s bendovima u kojima smo do tada bili i krenuli smo u novu priču. Sve se dogodilo prilično brzo nakon tog neobaveznog starta i nekih šest mjeseci kasnije smo već imali objavljen prvi CD. Nedugo nakon toga smo počeli svirati koncerte i tu je bend počeo dobivati formu kakvu ima danas.

Kako i gdje i od koga je došla ideja da se grupa nazove Dubioza kolektiv?
I to je pitanje na koje je prilično teško dati potpuno precizan odgovor. Kada smo 'kumovali' bendu, bilo nam je interesantno to višestruko značenje riječi dubioza - ono što je stvarno značenje riječi koju svakodnevno čujemo u medijima i, s druge strane, nešto što je slengovsko značenje. Kolektiv je bilo logično zbog broja članova...


Kakav je bio osjećaj kada ste objavili prvi album 'Dubioza kolektiv'
Sve se dogodilo toliko brzo da zapravo i nismo imali vremena da to previše analiziramo. Iste godine kada je izašao album smo već snimili i objavili EP 'Open Wide'. Taj tempo se održao do danas i, nakon 10 godina rada, imamo sedam objavljenih studijskih izdanja.

Tko se dosjetio i zašto da na EP-u 'Open Wide' 2004. godine u goste pozovete Benjamina Zephaniahu i člana grupe Fun Da Mental Musha Khana?
Imali smo sreću da su njih dvojica bili u Sarajevu u vrijeme snimanja EP-a. Musha smo znali od ranije jer smo i prije surađivali sa Fun-Da-Mentalom (koje je hrvatska publika imala prilike vidjeti na ovogodišnjem Terraneo festivalu). Benjamin je imao spoken word nastup, gdje su nas upoznali ljudi iz Britanskog savjeta. Sutra smo sjedili kod mene kući uz kafu, čuo je ovu stvar i samo je nabacio par svojih stihova. Nije bilo nekog plana za oba ta gostovanja. Dogodila su se spontano iz druženja. Džezva bosanske kafe uvijek otvara nove dimenzije.


Je li se već tada probudila želja i vjetar lupio u leđa da Dubioza izađe izvan okvira regije i krene u osvajanje svijeta?
Od početka se nismo htjeli ograničavati na određene teritorije. S bivšim bendovima smo imali iskustva izdavanja za strane etikete i sviranja po europskim festivalima. Kada smo okupili Dubiozu, nismo imali baš previše znanja o svemu, ali smo bili sigurni da moramo biti spremni promovirati svoj rad bilo gdje.

Godine 2006. objavljujete album 'Dubnamite' na kojem gostuje francuski muzičar Nikoll. Kakvo ste imali mišljenje o sebi kao grupi nakon izlaska tog albuma u to vrijeme?
Nemamo mi neko izgrađeno mišljenje o grupi. Trudimo se da pratimo neki svoj instinkt i da tako i radimo. Pustimo da se neko vrijeme stvari spontano dešavaju u kreativnom smislu i iz toga čitamo što ćemo sljedeće raditi. Čim završimo neku cjelinu koja se zaokruži u album i kada to izađe među ljude vrlo brzo krenemo u potragu za nečim drugim. Ne okrećemo se u nazad da bi imali neko mišljenje o sebi jer nama to ništa zanimljivo ne donosi.

Zašto ste odlučili odbaciti engleski jezik kao izraz i 2008. godine snimili album 'Firma Ilegal' na bosanskom jeziku?
Nikada mi nismo 'odbacili' engleski jezik. Tada smo otkrili uživanje u pisanju na materinjem jeziku i to nas je toliko zabavljalo da smo puno radili u tom smjeru i zbog toga su nastala dva albuma zaredom na domaćim jeziku u relativno kratkom roku.


Na tom ste albumu vrlo jasno i glasno rekli što ne valja i što treba napraviti da se stanje u zemlji promijeni i tko je kriv za takvu situaciju. Jeste li se bojali reakcija u tom trenutku?
Da se bojimo reakcija nikada ne bi izdali niti jedan album. Bilo bi šega bojati se reakcija, pa ne živimo u Rusiji nakon Drugog svjetskog rata. Goli otok je danas samo turistička atrakcija. Svaki dan u kafani čujemo sto puta teže riječi na račun sistema. Sada živimo u toliko željenoj demokraciji i učimo se novim pravilima. Ono malo pozitivnog što je donio taj novi sistem je da se ne moramo bojati 'verbalnog delikta'. Istina je da u današnje vrijeme političke partije ljude ucjenjuju gubljenjem posla ili slično, ali to zaista ne opravdava količinu straha koji narod osjeća. Taj strah je atavizam iz nekih prošlih vremena.


Je li vas bilo strah kada ste odlučili promovirati album ispred zgrade bosanskog parlamenta?
Tada smo uz album 'Firma Ilegal' besplatno dijelili album sa samoljepivim sličicama. Likovi na sličicama bili su političari koji su, u tom trenutku, obnašali funkcije na svim nivoima vlasti. Ispod svakog mjesta gdje se lijepi sličica pisala su predizborna obećanja i postotak istih koji je dotični do tog trenutka ispunio, kao i godišnja plaće te osobe. Na toj promociji ispred parlamenta bilo nas je strah. Poznato je da parlamentarci jako dobro igraju pola-cijelo-slike-bijelo. Normalno da smo osjećali strah da nas ne 'opeljaju'.

Zašto je grupu 2008. godine napustila Adisa Zvekić koja je s vama bila od početka?
Razloge za njeno napuštanje benda naći ćemo negdje između želje za solo karijerom i ekstremno loših higijenskih uvjeta u kombiju, u kojem žena teško opstaje u društvu osmorice poluobrazovanih muškaraca.


Što je prevagnulo da novi album '5 do 12' 2010. godine poklonite putem besplatnog downloada?
Tu ideju smo imali dosta ranije, ali prosto brzina interneta nije bila zadovoljavajuća. Kada smo izdavali '5 do12' sve se nekako poklopilo, pa smo odlučili krenuti s tim. Čekali smo da to naprave i neka velika svjetska imena jer je to onda ideja koja puno prihvatljivija za širi broj ljudi. Mi ne bi imali snage da čitavu stvar promoviramo dovoljno dobro. Tada su malo prije nas tu ideju istražili i promovirali Nine Inch Nails i Radiohead.

Godine 2011. objavili ste album 'Wild Wild East' za američko tržište. Je li se isplatilo? Kakve su bile reakcije američkih rock kritičara?
'Wild Wild East' izašao je u Americi i Europi u isto vrijeme, a pola godine kasnije i za tržište Južne Amerike. Kada dohvatiš tako veliki broj ljudi, sve se isplati. Bili smo jako iznenađeni, prije svega, količinom kritika, ali i time koliko su te kritike bile pozitivne. Etiketa Koolarrow koja je izdala album, ali i svi ljudi u svijetu s kojima radimo, su uložili jako puno energije u promociju.


Zašto je 'Wild Wild East' tako slabo promoviran u Hrvatskoj i općenito u regiji?
Zato što je izašao godinu dana poslije '5 do 12' i bilo nam je glupo raditi promociju i izdanje na prostorima ex-Yu. Da ne spominjem količinu birokracije koja bi bila uključena u distribuiranje stranog izdanja u sve bivše države pojedinačno. Koristili smo YouTube i internet generalno kao glavno sredstvo promocije, a zaobišli smo konvencionalne medije. 'Ko hoće doći do albuma, može to još uvijek uraditi jako jednostavno. Long live Pirate bay.

'Apsurdistan' je svojevrsna kruna vaše karijere. Koji moment smatrate najvećih uspjehom vaše karijere?
Nama se sviđa krivulja koja bi mogla ocrtati naš rad. Nema tu ni jedan 'peak', uglavnom krivulja polagano ide uzbrdo. Mi k’o Sizif guramo lagano uzbrdo ali, za razliku od njega, još uvijek čvrsto držimo da nam kamen ne isklizne.


Koji događaj iz karijere grupe bi htjeli zauvijek zaboraviti ili promijeniti?
Imamo sreću da nije bilo nekih previše loših trenutaka koji se nisu mogli prebroditi. S druge strane, mi smo neka vrsta antiheroja. Svi imamo super falinke koje nas karakteriziraju.

Najveći koncert u karijeri?
Ako bismo brojali publiku, makar 'odoka', najveći su bili koncerti na beogradskom Beer festu i Rock Al Parque festivalu u Bogoti u Kolumbiji.


Najveća nagrada za dosadašnju karijeru?
Ovo se pitanje može podijeliti na dva dijela. Fizički najveću nagradu dobili smo prije dvije godine u Rumunjskoj, ali smo je onda sutradan zaboravili u Sloveniji na nekom festivalu u backstageu, i ovim putem molimo poštenog nalaznika da nam istu vrati. Nismo raspoloženi dati novčanu nagradu jer se radi o velikom neatraktivnom komadu drveta. Najteža nagrada bila je prvi Davorin koji smo dobili. Tada je ona statua bila teško oko 11 kilograma.

Koji su izvođači i njihova muzika najviše utjecali na vas?
Svaki od osam ljudi u bendu je donio svoje muzičke utjecaje, tako da je teško imenovati neku konzistentnu muzičku pozadinu. Naravno da ima 'zajedničkih sadržilaca' u toj listi izvođača koji su utjecali na nas. Ipak, više od bilo kog normalnog benda na nas muzički utiče raštimani orkestar tročlanog predsjedništva BiH, mješoviti zbor parlamentarne skupštine BiH, te limena glazba svih kantonalnih ministarstava uz soliste iz Brčko distrikta.


Želje i planovi nakon 'Apsurdistana'?
Mi smo već ozbiljno zagrizli u smišljanje novih pjesama, koje bi se trebale naći na albumu na engleskom jeziku koji planiramo objaviti nekada sljedeće godine. Neke nove pjesme već izvodimo na koncertima i testiramo kakve reakcije izazivaju kod ljudi. Dakle, nastavljamo istim tempom kao i do sada.

26. listopada pripremate svoj najveći samostalni nastup u Hrvatskoj. Hoće li naglasak biti na 'Apsurdistanu' ili će to biti presjek vaše cjelokupne karijere?
Za zagrebački koncert spremamo specijalni gemišt pjesama sa svih Dubiozinih albuma, a odsvirat ćemo sve pjesme sa 'Apsurdistana'. Podsjećamo da je album i dalje besplatan za download sa sitea www.dubioza.org, tako da još imate vremena naučiti melodije i tekstove za kolektivni sing-a-long.