'MAMIN DEČKIĆ' U TUŠKANCU

Beskrajno duhovit momčić izgubljen u ženskim haljinama

  • Autor: Igor Tretinjak
  • Zadnja izmjena 10.03.2014 12:31
  • Objavljeno 10.03.2014 u 12:31
Mamin dečkić

Mamin dečkić

Izvor: Screenshot / Autor: YouTube Screenshot

U četvrtak je u kinu Tuškanac, u sklopu Mjeseca frankofonije, hrvatsku premijeru doživio francuski hit film 'Mamin dečkić', mudar, zaigran i slojevit film koji s osmijehom na licu, uz lagan grč u prsima, otvara rodna, spolna i seksualna pitanja

Mamin dečkić' autorski je projekt Guillaumea Galliennea, koji potpisuje režiju, supotpisuje scenarij te tumači glavni lik, naslovnog maminog dečkića. U filmu, građenom oko monodrame koju glavni glumac i lik izvodi u kazalištu, Guillaume prati svoj životni put od početne pozicije mamine 'curice' do konačne spoznaje vlastitog roda i seksualnosti.

Od malena je Guillaume bio izuzetno vezan uz majku (koju također glumi Gallienne) te bitno različit od braće. Dok su oni s ocem tražili sportske i adrenalinske izazove, Guillaume je s obožavanjem skidao majčine pokrete i geste, sanjareći da je princeza Sisi. Vlastita potraga i buđenje djevojke u sebi odveli su ga u dječačke internate te brojne emocionalne i ljubavne lomove koji su kulminirali u druženju s psihijatrima.

Iako Guillaumeova filmska i, barem djelomično, životna priča ne zvuče nimalo radosno, autor ju je oblikovao naglašeno humoristično, uslojavajući je višestruko – od monodramskog iznošenja fakata preko filmske ilustracije do dodatne fikcijalizacije u nadrealnoj komunikaciji mame i dečkića. Mame koja se pojavljuje kao Guillaumeova životna vodilja kojoj se pretjerano prepušta.

Upravo odlazak u naglašenu fikciju omogućuje Guillaumeu da i najneugodnije trenutke glumačkim odmakom od situacije odvede u humorne vode. Baš kao u sceni u kojoj dobije cipelicu od kolege koji mu se sviđa, da bi crvenilo lika i gledatelja izbjegao utonućem u bazen. Bazen kao izolaciju i bijeg iz neugodnog kadra.

Humor pojačava Guillaumeova gluma koja ne djeluje feminizirano, iako, kako sam primjećuje, jako dobro skida mamin glas (što nije ni čudno, budući da je 'autor' oba glasa). Njegovi pokreti su muško-ženskasti, a ta neuvjerljiva feminiziranost samo je dodatan dobrodošao odmak od samog dečkića ili curice koju tumači.

Stalni humor koji se kreće od pritajenog tinjanja do urnebesnih scena posredno pojačava dramsku nit priče – izgubljenost glavnog lika u rođenjem danom tijelu dječaka i okolinski pridodanim emocijama djevojke. I ma koliko se smijao njegovim dogodovštinama i peripetijama, u gledatelju tijekom cijelog filma tinja neka tiha i diskretna tuga.

Film 'Mamin dečkić' ovogodišnji je hit godine u Francuskoj u kojoj je osvojio Cezare u svim glavnim kategorijama. Iako nismo upoznali konkurenciju, čvrsto vjerujemo da Cezari nisu otišli u krive ruke.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!