'Asterix i Obelix u Britaniji' četvrti je nastavak popularnog francuskog serijala stripovskih adaptacija. U nadi da će imati bolji uspjeh, pogotovo nakon slabog trećeg filma, opet je promijenjena kreativna ekipa, kao i glumačka, da bi na kraju Gerard Depardieu ostao jedino prepoznatljivo lice serijala. Može li nova ekipa unijeti potrebnu svježinu i napokon nam pružiti film o Asterixu i Obelixu za pamćenje?

Možda očekivano, četvrti film ne pruža inovacije, ali gledatelj ionako očekuje samo dobru zabavu u kojoj priča ili struktura filma nisu pretjerano bitni. Nažalost, filmu nedostaje dinamike i zanimljivosti pa zabava nije čest simptom. Naime, uz nekoliko dobrih dosjetki kojima se gledatelj može iskreno nasmijati, većina scena loše su prožvakane ideje iz prijašnjih filmova ili žanra komedije općenito. Radnja se može sažeti na 'junaci idu od točke A do točke B ne radeći išta konkretno', a da pritom nema mnogo solidnih sporednih likova ili bilo kakve konkretne motivacije ikoga uključenog. Razvoj odnosa Asterixa i Obelixa zapravo je 'posprdno' pokriven u filmu, što gledatelj može posve zanemariti u nadanju da će dobri vicevi popraviti dojam ili shvatiti da scenariste nije bilo briga i nekako pretrpjeti ostatak. No kako se film bliži kraju, tako shvaćamo da promjena nema, a potpuno razočaranje slijedi krajnje nespektakularnom završnom sekvencom u kojoj osim humora nedostaje i vizualnoga spektakla. Glumcima ne možemo zamjeriti ništa jer su svi sjajni bez obzira na rupe u scenariju, a redatelj Laurent Tirard pregledno i pametno kroji kadrove. Zapravo cijeli vizualni aspekt filma uspijeva biti na nivou prijašnjih i s nekoliko uistinu spektakularnih setova kao što je čudna verzija grada Londona, ali to uopće ne izaziva pretjerano zadovoljstvo kada su šale tako blijede i često dosadne. Šteta je vidjeti kreativni vizualni potencijal ovoga filma kako tone ispod bezidejno napisanog scenarija, ali to je zapravo problem i prijašnjih nastavaka, pa čak i prvijenca.

Umjesto dinamične i fluidne priče ispunjene šalama koje se na nju logički vežu imamo besmislenu priču s nasumce ubačenim šalama da bi se nekako razdužila. Svaku drugu scenu ubaci se besmisleni i nepotrebni specijalni efekt, a svaku treću šala vezana za ljubavni život Asterixa ili Obelixa. S navodnim budžetom od oko 60 milijuna eura teško je opravdati ovako traljav uradak, ali to je samo dodatni znak da europska kinematografija dostiže niske holivudske razine kreativne kvalitete.

Zaključno, 'Asterix i Obelix u Britaniji' nije neka preporuka jer kao komedija ne pruža dovoljno zanimljivog humora ili jednostavno zabavnih trenutaka. Zahvaljujući ugodnoj vizualnoj atmosferi i sjajnim glumcima možda je gledljiv film, ali veoma brzo pretvara se u 'razvučenu' i repetativnu gnjavažu koja će zadovoljiti samo tvrdokorne obožavatelje ili mlađe naraštaje.