Naši ljudi vrlo često trube o tome kako vole 'srpski' humor i kako našim susjedima komedije idu stoput bolje nego nama, i ta se priča čuje jednako među ljudima čiji su estetski i humorni kriteriji visoki, kao i među onima koji pritom misle na 'Žikinu dinastiju' i ono-kad-netko-opsuje-na-srpskom. Činjenica je, međutim, da i s ove i s one strane susjedstva (da ne kažem regije) kvalitetne komedije nisu baš svakodnevna pojava i da na svakog 'Balkanskog špijuna' dođe deset 'Hajde da se volimo' te da na svako 'Naše malo misto' dođe preko nekoliko 'Naših malih klinika'. Producenti koji komedije pripuštaju u kinodvorane ili na televiziju i ovdje i ondje uglavnom računaju na najmanji zajednički nazivnik pa snimaju komedije za raju, koje su češće glupe nego zabavne.

'Andrija i Anđelka', humoristična serija koja je u Srbiji snimljena prema kanadskoj licenci zato su nova i ponešto drugačija humoristična pojava na ovim prostorima. Nije zahtjevna, nije osobito profinjena, od gledatelja ne traži previsoke estetske ni humorne standarde, ali opet - uglavnom nikome ne vrijeđa inteligenciju. Jednostavnijim jezikom rečeno - igra za raju, ali nije blesava.

Pojedini isječci iz 'Andrije i Anđelke', poput onoga kada par putuje na zimovanje u Sloveniju pa se blentavi Andrija na slovenskoj granici pokušava sporazumijeti s policajcem proširili su se društvenim mrežama i prije nego što je domaći RTL otkupio prava na prikazivanje ove serije pa je beogradski par u srednjim tridesetima koji se bori s uobičajenim, ali često i karikiranim problemima većine današnjih (urbanih, dobrostojećih) parova sletio na već pripremljeno, plodno tlo. Sama je situacija prilično urbana i suvremena - Andrija i Anđelka već su dugo zajedno, žive zajedno, ali nisu vjenčani, očito su dobrostojeći i s pristojnim poslovima, ali nisu prebogati pa imaju benigne i potencijalno smiješne financijske probleme, obrazovani su, ali nisu intelektualna elita pa ima prostora i za to da ispadnu glupi...

Seriji, dakako, nije odmoglo ni to što u svojih tridesetak posto odmaka od licencom propisanog sadržaja (koliko tvorci tvrde da imaju slobode) ima i svoje žikino-dinastijske momente, odnosno humora koij uglavnom potječe iz činjenice da je netko glup, seljak ili balkanski macho u srazu sa suvremenim trenutkom, dosta je, za ukus lokalnog gledateljstva, začinjavaju i klišeizirani (premda odlično odglumljeni) likovi Anđelkine majke-rospije i Andrijna oca-švalera, no sve je to ipak zapakirano u dovoljnu količinu zgodnih i neblesavih dosjetki te situacija da se nitko ne mora stidjeti zbog toga što ih gleda.

Andrija i Anđelka snimljeni su u više 'nacionalnih' varijanti pa bi se moglo postaviti pitanje zašto nisu snimljeni i u našoj umjesto što smo ih uvezli iz Srbije, ali osim što je ovako vjerojatno jeftinije, nemojmo se zavaravati, naš narod zbilja voli srpske komedije. U slučaju 'Anđelke i Andrije' ljubitelji takvoga stila neće pronaći mnogo onog najboljeg (Ko to tamo peva) ni najgoreg (Žikina dinastija), ali će se dobro zabaviti s onim iz sredine - đirom nalik onome u kojem Šurda ili Popadić negoduju na srpskom. A u tome doista nema mnogo razloga za negodovanje.