U sljedeća dva mjeseca, između dvije Lennonove obljetnice, 70. rođendana 9. listopada i 30. godišnjice ubojstva 8. prosinca, treba očekivati ofenzivu mnoštva sadržaja vezanih uz njega. Ne da ih i inače manjka (u kinima je još uvijek 'Dečko koji ne obećava' o njegovim tinejdžerskim godinama, a u dućane upravo dolazi novi val prepakiranih reizdanja), ali dojam je da Lennonov kult protokom vremena samo raste.

Je li je to zbog toga što nove rock i ine zvijezde koje se svakodnevno pojavljuju na pokretnoj traci i za kojima mediji naprosto luduju imaju prilično kratak rok trajanja? Ili pak zbog toga što, ovdje ćemo biti malo morbidni, uz sav ekscesni r'n'r život o kojem svakodnevno čitamo i čujemo, od Kurta Cobaina 1994. naovamo, nijedno jače mainstream rock ime nije umrlo od posljedica prakticiranja r'n'r 'pristupa' (broji li se tu Michael Jackson?), dok je primjerice od desetak najvećih ikona '60-ih i '70-ih barem tri četvrtine (Elvis, Hendrix, Morrison, Joplin, Brian Jones…) glavom platilo svoj seks & drugs & rock'n'roll lifestyle…

Lennon je uspio preživjeti '70-e, iako je i on imao svojih blistavih trenutaka koji su mogli završiti tragično. Poznata je epizoda njegovog tzv. 'izgubljenog vikenda' koji je doduše trajao dobrih godinu i pol, od polovice 1973. do početka 1975. Početkom 1973. odnosi između Johna i Yoko nisu bili bajni, on je bio sve bliži sa svojom 22-godišnjom asistenticom May Pang i konačno se, na prijedlog same Yoko (!?), s njom i spetljao i iz tada nešto mirnijeg New Yorka odlutao u divlji L.A., gdje ga je čekao uvijek žedan i za akciju spreman kolega, kantautor Harry Nilsson.

Tamo su se njih dvojica opustila do daske, provodeći noći i noći po klubovima, često i s kobnim posljedicama (po klub!), a znali su im se pridružiti i Lennonov stari Beatle brat Ringo Starr i ultimativna rock životinja Keith Moon iz The Whoa. U tom je periodu uspio izdati i nekoliko neloših albuma, konačno se pomiriti s McCartneyem i nakon nekoliko godina obnoviti odnos sa sinom Julianom. Navodno je uloga May Pang u svemu tome bila ključna, no kad se početkom 1975. ponovo zatekao u New Yorku, pomirio se s Yoko i ona je konačno, nakon brojnih neuspjelih pokušaja i tri spontana pobačaja, zatrudnjela.

Na Lennonov 35. rođendan, 9. listopada 1975. rodio se Sean i tad počinje novo, najmirnije, vjerojatno najsretnije i, nažalost, završno poglavlje Lennonova života. Potpuno se povukao iz javnosti i glazbene industrije i prepustio se obiteljskom životu s Yoko i Seanom u njihovom domu u zgradi Dakota na njujorškom Upper West Sideu. Povremene fotografije i informacije koje su dolazile iz rezidencije Ono-Lennonovih prikazivale su opuštenu atmosferu obiteljske idile. Lennon je svako jutro ustajao u šest i pripremao doručak za svoje i dane provodio u igri sa Seanom, povremeno crtajući i zapisujući misli i događaje (što će sve manje-više biti objavljeno posthumno). Glazbom se navodno nije pretjerano bavio, povremeno jednim uhom prateći što se događa na sceni, da bi konačno u studenome 1980. izbacio svoj povratnički album (s Yoko), 'Double Fantasy'. Tri tjedna nakon objavljivanja bio je mrtav, ustrijelio ga je manijak Mark Chapman na pločniku ispred Dakote.

Tako je i Lennon ušao među besmrtnike koji nisu doživjeli starost. Nagađalo se nakon Lennonove smrti svašta, uglavnom u sferi što bi bilo kad bi bilo: npr. da se nije baš tada vratio na scenu, možda ne bi potaknuo Chapmana na luđački čin, pa sve do teorija zavjere koje su u ubojstvo implicirale američke tajne službe na čijim je crnim listama Lennon kao jedan od predvodnika antiratnog pokreta bio još od svog dolaska u Ameriku početkom '70-ih. Možemo i nagađati što bi bilo da je poživio – bi li, primjerice, glazbeno dostojanstveno stario, ili čak pristao na neizbježni reunion Beatlesa, no ono što možemo s popriličnom sigurnošću pretpostaviti je što bi John Lennon mislio o današnjem svijetu i njegovim ratovima, pravdi i pohlepi. A i Nobelova nagrada za mir bi ga vjerojatno kad-tad pronašla.

Aktivist mira, propovjednik bratstva među ljudima ('Imagine'), bog rocka, seks simbol, antologijski autor – John Lennon je i danas, 30 godina poslije smrti, od groma jači glas razuma i otpora i to će vjerojatno ostati i u stoljećima koja dolaze…