Tjelesna aktivnost smatra se jednim od važnih saveznika zdravlja mozga, no veliko novo istraživanje sugerira da nije svejedno gdje i u kakvim okolnostima smo fizički aktivni
Poslovi koji uključuju težak fizički rad, podizanje tereta i dugotrajno stajanje povezani su s većim rizikom od razvoja demencije, dok rekreativno vježbanje pokazuje upravo suprotan učinak.
vezane vijesti
Znanstvenici sa Sveučilišta Južne Kalifornije analizirali su podatke iz 74 ranije studije koje su obuhvatile više od 4,2 milijuna ljudi u dobi od 45 do 93 godine. Sudionici su u prosjeku praćeni desetak godina, a istraživači su pratili pojavu različitih oblika demencije, uključujući Alzheimerovu i vaskularnu demenciju, piše Daily Mail.
Rezultati su ukazali na zanimljiv kontrast. Osobe koje su bile najaktivnije u slobodno vrijeme imale su 24 posto manji rizik od demencije u usporedbi s najmanje aktivnima. S druge strane, visoka razina tjelesne aktivnosti na radnom mjestu bila je povezana s 20 posto većim rizikom.
Riječ je o fenomenu poznatom kao 'paradoks tjelesne aktivnosti', ideji da kretanje u slobodno vrijeme i fizički napor na poslu ne moraju imati jednak učinak na zdravlje.
Nije problem samo u kretanju
Nalazi, međutim, ne znače da fizički rad sam po sebi uzrokuje demenciju. Istraživači upozoravaju da odgovor vjerojatno treba tražiti u okolnostima u kojima se takav rad obavlja.
Fizički zahtjevna zanimanja, primjerice u građevinarstvu i drugim manualnim djelatnostima, često podrazumijevaju ponavljajuće pokrete, podizanje teških predmeta, višesatno stajanje i nedovoljno vremena za oporavak. Uz to mogu dolaziti stres, duge ili nepovoljne smjene te izloženost buci, onečišćenju zraka i drugim štetnim čimbenicima.
Rekreacija je sasvim drugačija priča. Trčanje, plivanje, vožnja bicikla ili šetnja uglavnom su aktivnosti koje sami biramo, možemo prilagoditi vlastitim mogućnostima i nakon njih imamo vremena za oporavak. Često uključuju i druženje te mogu pomoći u smanjivanju stresa.
Upravo zato znanstvenici smatraju da za zdravlje mozga nije važna samo količina kretanja, već i kontekst u kojem se ono odvija.
'Kada je riječ o zaštiti mozga, kontekst tjelesne aktivnosti mogao bi biti jednako važan kao i samo kretanje', poručio je jedan od autora istraživanja, profesor David Raichlen sa Sveučilišta Južne Kalifornije.
Ni cjelodnevno sjedenje nije rješenje
Rezultate ipak ne treba protumačiti kao argument u korist sjedilačkog načina života. Brojna istraživanja povezuju manjak tjelesne aktivnosti s lošijim zdravljem, a redovito vježbanje u slobodno vrijeme i dalje se smatra važnim dijelom prevencije niza kroničnih bolesti.
Dodatnu zanimljivost donosi istraživanje Raichlenovog tima objavljeno u srpnju 2026. u časopisu Alzheimer's & Dementia. Pokazalo je da čak ni različite vrste sjedenja ne moraju jednako djelovati na mozak. Često gledanje televizije bilo je povezano s nepovoljnijim pokazateljima moždane strukture, dok je sjedenje tijekom mentalno aktivnog rada pokazalo drugačije povezanosti.
Drugim riječima, jednostavna podjela na 'kretanje je dobro, a sjedenje loše' možda ne opisuje cijelu priču.
Istraživači zato smatraju da bi se u budućim preporukama za prevenciju demencije trebalo više voditi računa o različitim vrstama aktivnosti. Umjesto da se ljude samo potiče da se što više kreću, važno je omogućiti dovoljno slobodnog vremena za rekreaciju, pristup parkovima i sigurnim mjestima za vježbanje, ali i smanjiti štetne uvjete kojima su izloženi radnici na fizički zahtjevnim poslovima.
Najvažnija poruka novih nalaza nije da treba izbjegavati fizički rad, već da težak posao nije nužno zamjena za kvalitetnu rekreaciju. Za dugoročno zdravlje mozga način na koji se krećemo mogao bi biti jednako važan kao i broj sati koje provedemo u pokretu.
