No kada je riječ o bubrezima, pravilo 'više je bolje' često ne vrijedi.

Bubrezi svakoga dana filtriraju krv, uklanjaju otpadne tvari i višak tekućine, pomažu regulirati krvni tlak te održavaju ravnotežu minerala u organizmu. Problem je u tome što se smanjena funkcija bubrega u početku često razvija bez očitih simptoma. National Kidney Foundation zato kao dva ključna pokazatelja navodi eGFR iz krvi, kojim se procjenjuje sposobnost filtracije bubrega, te omjer albumina i kreatinina u mokraći (uACR).

Upravo zato neke navike koje zdravim osobama u umjerenoj mjeri uglavnom ne predstavljaju problem mogu postati rizičnije kod ljudi koji već imaju smanjenu funkciju bubrega, a toga možda nisu svjesni.

Pijete vodu i kada uopće niste žedni

Savjet da treba piti dovoljno vode potpuno je opravdan. Dehidracija može smanjiti dotok krvi u bubrege, a dovoljna količina tekućine važna je i u prevenciji nekih vrsta bubrežnih kamenaca.

No iz toga se razvio wellness mit da što više vode popijemo, to će se organizam bolje 'očistiti'.

National Kidney Foundation naglašava da zdrava hidratacija znači imati odgovarajuću, a ne maksimalnu količinu vode u organizmu. Potrebe se razlikuju ovisno o tjelesnoj građi, aktivnosti, temperaturi, prehrani i zdravstvenom stanju.

Bubrezi zdrave osobe uglavnom vrlo dobro reguliraju višak tekućine, no ekstremno brzo ispijanje velikih količina vode može sniziti koncentraciju natrija u krvi. Kod osoba s uznapredovalom bubrežnom ili srčanom bolešću previše tekućine može biti dodatni problem, pa količinu trebaju dogovoriti s liječnikom.

Drugim riječima, vodu ne treba piti na silu samo zato što je netko na društvenim mrežama odredio univerzalni dnevni cilj.

Protein je posvuda, ali treba li nam ga toliko?

Proteinski pudinzi, pločice, shakeovi, jogurti i prašci postali su dio svakodnevne prehrane i ljudi koji nemaju nikakav poseban sportski cilj.

American Kidney Fund upozorio je upravo na ovaj trend. Registrirana dijetetičarka Kathy Wong ističe da uzimanje više proteina nego što je organizmu potrebno zdravoj osobi uglavnom neće donijeti dodatnu korist za zdravlje ili sportske rezultate.

Kod osoba s kroničnom bubrežnom bolešću situacija je važnija. Metabolizam proteina stvara otpadne tvari koje bubrezi moraju ukloniti, pa pretjeran unos može povećati njihovo opterećenje. Osobama koje imaju kroničnu bubrežnu bolest prije dijalize liječnik ili dijetetičar nerijetko preporučuje umjereniji unos proteina.

To ne znači da zdrava osoba treba izbjegavati proteine niti da će proteinski shake automatski oštetiti bubrege. Problem nastaje kada se velike količine dodatno unose bez stvarne potrebe, osobito ako osoba već ima neotkrivenu smanjenu bubrežnu funkciju.

Vitamini nisu uvijek bezazleni samo zato što su dostupni bez recepta

Još jedna česta pogreška jest uvjerenje da se s vitaminima i biljnim dodacima ne može pretjerati.

Kod osoba sklonih bubrežnim kamencima posebno je zanimljiv vitamin C. Njegov se višak u organizmu može metabolizirati u oksalat, sastavni dio najčešće vrste bubrežnih kamenaca, pa National Kidney Foundation osobama koje ih imaju u anamnezi savjetuje oprez s dodacima vitamina C.

Dodatni problem predstavljaju visoko dozirani suplementi i pojedini biljni pripravci. Oni mogu stupati u interakcije s lijekovima, a kod osoba sa smanjenom funkcijom bubrega pojedine se tvari mogu zadržavati u organizmu.

Zato oznake poput 'prirodno', 'detox' ili 'wellness' same po sebi nisu jamstvo sigurnosti.

Intenzivan trening je zdrav – sve dok ne prijeđe granicu

Redovita tjelesna aktivnost zapravo štiti bubrege jer pomaže regulirati tjelesnu težinu, krvni tlak i šećer u krvi, odnosno neke od najvažnijih čimbenika rizika za kroničnu bubrežnu bolest.

Dakle, problem nije vježbanje. Rizik se pojavljuje kod ekstremnog napora, osobito uz dehidraciju. U rijetkim slučajevima može doći do rabdomiolize, ozbiljnog raspadanja mišićnog tkiva pri kojem se u krv oslobađaju tvari koje mogu izazvati akutno oštećenje bubrega.

Neuobičajeno jaka bol ili slabost mišića i vrlo tamna mokraća nakon ekstremnog napora nisu uobičajena posljedica 'dobrog treninga' i zahtijevaju liječničku procjenu.

Tableta protiv bolova prije ili nakon treninga nije bezazlena rutina

Jedna od bolje dokumentiranih prijetnji bubrezima krije se u ormariću s lijekovima.

Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID), među kojima su ibuprofen i naproksen, mogu smanjiti dotok krvi u bubrege. Rizik je veći kada se koriste često, u visokim dozama ili kada je osoba dehidrirana.

Upravo zato kombinacija vrlo intenzivnog treninga, nedovoljne hidratacije i uzimanja ibuprofena protiv bolova nije dobra ideja.

Posebno oprezni trebaju biti ljudi koji već imaju kroničnu bubrežnu bolest, visoki krvni tlak, srčane probleme ili uzimaju određene lijekove.

Još jedan veliki problem krije se u hrani koju ne smatramo posebno nezdravom

Najnovije preporuke za zaštitu bubrega vraćaju pozornost i na nešto puno manje egzotično od detox pripravaka – sol i visoko procesiranu hranu.

Previše natrija može povisiti krvni tlak, a hipertenzija je uz dijabetes jedan od vodećih uzroka kronične bubrežne bolesti. National Kidney Foundation također upozorava na prehranu bogatu visoko procesiranom hranom, koja često donosi velike količine soli, dodanog šećera i nezdravih masnoća.

Zato briga o bubrezima ne zahtijeva poseban sok, čaj ili režim 'čišćenja'. Puno važnije je održavati zdrav krvni tlak i šećer, ne pušiti, redovito se kretati, jesti raznoliku prehranu, ne pretjerivati sa solju i koristiti lijekove odgovorno. Aktualne smjernice American Kidney Funda upravo kontrolu dijabetesa i visokog krvnog tlaka stavljaju među ključne načine zaštite bubrežne funkcije.

Stručnjaci podsjećaju kako kronična bubrežna bolest često nema jasne simptome u ranim stadijima. Zbog toga se ne treba oslanjati samo na to osjećamo li se zdravo.

Osobama koje imaju dijabetes, visoki krvni tlak, srčanu bolest, pretilost ili obiteljsku povijest bubrežnih bolesti posebno je važno razgovarati s liječnikom o kontroli bubrežne funkcije.

Zaključak je zapravo vrlo jednostavan: bubrezi ne trebaju ekstremni wellness režim niti 'detoks'. Najviše im odgovara ono što koristi i ostatku organizma – umjerenost, uravnotežena prehrana, dovoljno kretanja i kontrola glavnih čimbenika rizika.