NJEŽNE GODINE, GRUBI OŽILJCI

Zašto se nikada nećete riješiti tinejdžerske nesigurnosti?

04.02.2013 u 10:54

Bionic
Reading

Znanstvenici tvrde da sjećanja koja nosimo iz razdoblja adolescencije dulje traju i oblikuju način na koji kasnije doživljavamo i svijet i sebe

Jeste li ikada na Facebooku pronašli prijateljicu iz gimnazije koja je u srednjoškolskim danima bila jako lijepa i iznimno popularna, a i odonda – fotografije pokazuju – život ju je mazio?


Prolazite kroz njezine fotografije i vidite zgodnog supruga, lijepu kuću, psa. Uvijek je izgledala bolje, a vi ste je još proučavali pokušavajući prekopirati njezin šarm. Sada gledate njezine fotografije i mislite: 'Ona i sad izgleda bolje od mene.'

Niste sami, piše Daily Mail. Nedavna su istraživanja pokazala da najveći broj naših Facebook prijatelja - čak 22 posto - dolazi iz srednje škole, iako taj postotak ne reflektira s kim se družimo u stvarnom životu.

Identitet u tranziciji
Zanimljivo je kako se brzo možemo vratiti u srednjoškolske dane. Bez obzira koliko ste uspješni ili sretni kao odrasla osoba, ili koliko je to davno bilo – naš duh gimnazijalke se uvijek može lako pozvati. Bucmasta djevojka, nepopularna buntovnica, štreberica s aknama - sjećanja su iznenađujuće živa.

Nova istraživanja psihologa pokazuju da se intenzivno sjećamo školskih dana zbog jakih kemijskih promjena u mozgu tijekom adolescencije.
Psiholog Laurence Steinberg objašnjava kako se u našim tinejdžerskim godinama u prefrontalnom korteksu (dijelu mozga koji regulira sposobnost da rezoniramo, shvaćamo apstrakcije, kontroliramo impulse) vidi ogroman porast aktivnosti kojima mlada osoba razvija ideju o samoj sebi.

Bilo koji poticaj kojem smo izloženi u ovoj dobi ostavlja trajan utjecaj na nas. 'Kada je vaš identitet u tranziciji, pohranjujete sjećanja jače i intenzivnije nego u stabilnim vremenima', objašnjava Steinberg.

Psihologija plemena
Psiholog dr. Joan Harvey sa Sveučilišta u Newcastleu kaže kako smo programirani da budemo iznimno osjetljivi u adolescenciji, ključnoj fazi razvoja. 'Adolescentski um stalno do krajnosti provocira osjećaje i iskustva i zato se oni zadržavaju dulje', kaže dr. Harvey. 'Što smo stariji, sjećanja iz tog vremena se filtriraju - ne sjećate se jedinice iz matematike, ali se sjećate kako ste se zbog zgodne cure u razredu osjećali inferiorno.'

To objašnjava zašto se tih nekoliko godina u srednjoj školi može, u retrospektivi, činiti kao životni vijek. 'Dobar dio našeg identiteta je zacementiran u srednjoj školi', kaže dr. Harvey. 'Kako ste bili percipirani tada, ima trajan učinak.'

Samopouzdanje iz školskih godina može utjecati na naše kasnije karijere i uspjehe. U listopadu prošle godine jedno je istraživanje pokazalo uvjerljivu vezu između srednjoškolske popularnosti i buduće zarade. Trideset i pet godina nakon što su napustili školu, najpopularniji u generaciju zarađivali su u prosjeku 10 posto više od svojih manje popularnih kolega. Gabriella Conti, koja je radila na studiji, vjeruje da se rezultati ne mogu objasniti samo nečijom osobnošću. 'Škola vas uči kako svladati socijalne odnose i uči vas pravila igre. Oni koji su pobjeđivali tada i dalje pobjeđuju.'

U većini škola postoje jasno definirane društvene skupine, prava plemena. Neizbježno je i da se to nastavlja kasnije: život je sam po sebi plemenski organiziran, što ćete otkriti na radnom mjestu ili u kafiću.

Mozak traži podudarnosti
Ipak, ako biste se vratili u svoje tinejdžerske godine i morali razgovarati sa samom sobom, možda biste si rekli da sve to što žestoko osjećate i oduševljeno prihvaćate ne igra važnu ulogu u kasnijem životu. Naravno, ta gimnazijalka vam ne bi vjerovala, jer kad ste u školi onda vam se sve čini od vitalne važnosti. Štoviše, način na koji je svijet tada bio podijeljen – na one koji su dio grupe i one koji tu ne pripadaju – ostavlja svoje tragove.

 
Socijalni psiholog dr. Gary Wood, ističe kako je prirodno da se naš um vraća u te godine, ali da je važno kako smo odlučili nositi se s tim sjećanjima. 'Ti su pokretači potpuno prirodni: naš mozak stalno traži uzorke i podudarnosti u životnim događajima', pojašnjava.

Nasilnici i ljepotice
'Na to ne možemo utjecati, ali možemo utjecati na način na koji to tumačimo. Možda nas je neki trenutak vratio na mjesto gdje smo se osjećali zlostavljano ili da ne pripadamo, ali poanta je da smo to preživjeli. Koristite ove trenutke kao provjeru mentalnog zdravlja i pitajte se što me to iskustvo naučilo? Pitajte se koliko ste sada drugačiji nego što ste bili tada. Možemo uvijek izabrati da se usredotočimo na pozitivno ili negativno. Ma kako ti momenti mogu biti teški, oni su i podsjetnik koliko smo daleko došli.'

Dobri ili loši, ti su osjećaji čudesna priprema za život u svijetu odraslih. Svi likovi i dramski zapleti koji su postojali u školi - nasilnici i ljepotice, nesigurnosti i zamjeranja - još nas uvijek okružuju iako smo odrasli. Jer, neke od najvažnijih lekcija nismo naučili u učionici.