S velikim znanstvenim otkrićima dolaze i velike dileme. Jedna od takvih, koja trenutačno dominira medicinskim krugovima, odnosi se na popularne injekcije za mršavljenje kao što su Wegovy, Ozempic, Mounjaro i Zepbound. Pitanje svih pitanja glasi: kome su ti lijekovi doista potrebni i tko bi ih trebao plaćati?

Dr. Anette Sams, specijalistica za istraživanje lijekova do 2015. godine radila je kao kao direktorica u Novu Nordisku, farmaceutskoj tvrtki koja proizvodi Wegovy i Ozempic. Tijekom 15 godina provedenih tamo, vodila je istraživanja o šećeru u krvi, dijabetesu tipa 2, hormonima crijeva i upalnim procesima. Zajedno s timom znanstvenika, izravno je sudjelovala u istraživanju GLP-1 receptora koje je na koncu dovelo do razvoja Wegovyja, a sad je dala nekoliko važnih savjeta za sve one koji muku muče s kilogramima, piše Daily Mail.

'Danas je već općepoznato da obje injekcije sadrže semaglutid, tvar koja sjajno oponaša učinke GLP-1, hormona koji se prirodno luči u našim crijevima. Baš kao i prirodni hormon, semaglutid regulira šećer u krvi i smanjuje apetit, što dovodi do značajnog gubitka kilograma. To posljedično smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti, bolesti bubrega, demencije i niza drugih stanja. U svijetu u kojem je pretilost dosegnula razmjere epidemije, ovi su lijekovi transformirali budućnost zdravstva. No, otišlo se toliko daleko da ih danas traže i ljudi koji uopće nemaju problem s viškom kilograma. Liječnici se često žale da im odjednom dolaze pacijenti koje inače nikada ne viđaju, agresivno zahtijevajući recept za injekciju jer je 'njihov susjed već dobio svoju dozu'. Kao znanstvenici, nije moj zadatak odgovarati na etička pitanja o tome tko bi trebao dobiti ove lijekove. To je stvar dogovora između liječnika i pacijenta. No, nakon desetljeća istraživanja na ovom području, želim svima poručiti: postoji drugi način da učinkovito potaknete vlastitu proizvodnju hormona GLP-1', upozorava dr. Sims.

Tajno oružje skriva se u vašim crijevima

Brojne objavljene znanstvene studije dokazuju da svatko od nas ima sposobnost potaknuti proizvodnju GLP-1 i drugih ključnih hormona koji donose iste transformativne promjene – bez ijedne ubodene igle i za tek djelić cijene!

Jednostavno rečeno, ako malo prilagodimo prehranu, svjesno povećamo unos povrća i drastično smanjimo ultra-prerađenu hranu (UPF), naše će tijelo samo stimulirati unutarnje zalihe GLP-1. Tako zapravo stvaramo prirodnu alternativu Ozempicu.

'Vjerojatno ste već čuli za razne 'Nozempic' dijete koje obećavaju gubitak kilograma kroz restriktivne planove prehrane. Ono što vam ja predlažem potpuno je drukčije. Prije svega, ovo nije klasična dijeta usmjerena isključivo na mršavljenje. Moj fokus je na tome kako se osjećate u tijelu i umu, a ne na broju na vagi (iako ćete, pratite li ove smjernice, nesumnjivo izgubiti suvišne kilograme). Drugo, ovaj se pristup temelji na rigoroznim istraživanjima koja su otkrila ključnu važnost senzorskih stanica u vašim crijevima, poznatijih kao L-stanice', kaže liječnica.

L-stanice su dio milijunskog obrambenog sustava koji oblaže naša crijeva. One s nevjerojatnom preciznošću kontroliraju što prelazi u vašu krv, a što nastavlja put kroz probavni trakt. Osim što služe kao barijera, opremljene su senzorima koji prepoznaju i reagiraju na ono što ste pojeli.

'Jedna od njihovih reakcija je slanje doze hormona koji ubrzavaju uklanjanje šećera iz krvotoka i gase apetit. Najpoznatiji hormon koji proizvode je upravo GLP-1, no L-stanice su bogate i drugim hormonima, poput PYY-a (koji regulira žudnju za slatkim) i GLP-2 (koji jača stijenku crijeva). Iako se nalaze duž cijelog probavnog sustava, L-stanice nisu ravnomjerno raspoređene. Što idete dublje prema tankom i debelom crijevu, to je gustoća ovih stanica koje proizvode GLP-1 veća. To nas dovodi do ključne promjene u načinu na koji razmišljamo o hrani. Jedno je jesti samo da bismo preživjeli (unositi masti, proteine, ugljikohidrate), a potpuno drugo jesti hranu kojoj treba dulje da se probavi. Upravo takva hrana uspijeva stići do tog 'golemog polja' L-stanica u donjem dijelu crijeva. S druge strane, ultra-prerađena hrana brzo se razgradi već u gornjem dijelu probavnog sustava i jedva dotakne tek nekolicinu tamošnjih stanica', rekla je.

Dakle, što više hrane stigne do najdubljih dijelova vašeg probavnog sustava, to se više L-stanica aktivira, a time i više prirodnog GLP-1.

Kako pravilno napuniti tanjur?

Odgovor je iznenađujuće jednostavan: treba jesti hranu koja je teže probavljiva. To podrazumijeva:

Neprerađene namirnice: kvalitetno meso, zdrave masti poput orašastih plodova i sjemenki.

Puno povrća: idealno kombinaciju kuhanog i sirovog.

Budući da sirovo i kuhano povrće zahtijevaju različit stupanj probave, hranjive tvari apsorbirat će se duž cijelog probavnog trakta. Svaka stanica povrća omotana je 'vlaknastom kuvertom' koju bakterije u crijevima moraju polako i pažljivo razgrađivati. Ta 'kuverta' osigurava da vitamini, minerali i antioksidansi sigurno stignu do L-stanica duboko u crijevima.

Ultra-prerađena hrana , od hrenovki do kupovnih slatkiša, nema tu vlaknastu kuvertu. Prehrambena industrija stvorila je proizvode koji su potpuno izolirani od prirodnih struktura biljaka. Kad pojedete takvu hranu, ona se apsorbira čim stigne do gornjeg dijela crijeva jer se prelagano probavlja.

Čak i ako takvi prerađeni 'light' proizvodi ili zamjenski shakeovi imaju malo kalorija, oni ne aktiviraju prirodne zdravstvene mehanizme. Osim toga, naši mikrobi u crijevima ne rade besplatno. Dok se muče razgraditi vlaknastu kuvertu povrća, oni dio tih kalorija zadržavaju za sebe. Kod strogo prerađenih dijetalnih jogurta i shakeova, mikrobi uopće nemaju posla.

Istraživanja na sveučilištima pokazala su zabrinjavajuće rezultate: kada su miševi bili na hrani s malo vlakana (ekvivalent ljudskoj ultra-prerađenoj hrani), njihov se probavni trakt smanjio, imali su manje L-stanica, dramatično manje hormona GLP-1, a crijeva su im postala propusna. To znači da su komponente hrane i bakterija počele curiti u tijelo, izazivajući upalne procese.

'Postoji, naravno, razlika između lijeka (semaglutida) i našeg vlastitog hormona. Lijek ima znatno dulji vijek trajanja u tijelu, zbog čega je dovoljno uzeti jednu injekciju tjedno. Naš prirodni GLP-1 brzo se razgrađuje, što znači da povrće i neprerađenu hranu moramo jesti redovito, a ne jednom tjedno. Kao znanstvenica, voljela bih da liječnici pacijente koji traže pomoć za mršavljenje prvo pitaju jesu li spremni promijeniti prehranu na ovaj način, prije nego što im automatski propišu injekcije. U društvu znanja ne možemo samo prihvatiti da su lijekovi jedini odgovor na povišeni šećer i kilograme, kada male promjene u životnom stilu i tanjur pun povrća mogu biti ključ rješenja', zaključuje liječnica.