Ležite u krevetu, svjetlo je ugašeno, a umjesto sna u glavi vam se po deseti put vrti razgovor od jučer. Što ste trebali reći, kako je druga osoba to shvatila, što ako ste pogriješili. Ako vam ovo zvuči poznato, niste jedini. Prekomjerno razmišljanje, popularno nazvano overthinking, jedna je od najčešćih mentalnih zamki suvremenog čovjeka.

Na prvi pogled može izgledati kao da time rješavamo problem, no stvarnost je obično drukčija. Umjesto odgovora, dobivamo više tjeskobe, lošiji san i osjećaj iscrpljenosti, a situacija o kojoj razmišljamo ostaje ista.

Kada razmišljanje postaje problem

Psiholozi razlikuju dvije vrste razmišljanja. Prva je rješavanje problema, kada analiziramo situaciju kako bismo donijeli odluku ili napravili konkretan korak. Druga je ruminacija, odnosno ponavljano vraćanje na iste misli, najčešće o prošlim događajima, bez ikakvog pomaka naprijed.

Pokojna američka psihologinja Susan Nolen-Hoeksema, jedna od najpoznatijih istraživačica ovog fenomena, godinama je upozoravala da sklonost ruminaciji može produbiti loše raspoloženje i povećati rizik od depresije i anksioznosti. Problem je u tome što nam se dok ruminiramo čini da radimo nešto korisno, pa je krug teško prepoznati.

Nekoliko je znakova da ste upali u njega: iste misli vraćaju se bez novih zaključaka, zamišljate najgore moguće scenarije, teško donosite i najjednostavnije odluke, a nakon razmišljanja osjećate se gore nego prije. Dobro je zapitati se i jedno jednostavno pitanje: mogu li sada učiniti nešto u vezi s ovim? Ako je odgovor ne, vjerojatno ruminirate.

Trik koji preporučuju terapeuti

Jedna od tehnika koju psiholozi često savjetuju zvuči gotovo paradoksalno. Umjesto da se borite protiv misli, dajte im termin. Riječ je o takozvanom ‘vremenu za brigu’, metodi koja se koristi u kognitivno-bihevioralnoj terapiji.

Odredite dnevno petnaestak minuta u isto vrijeme, po mogućnosti ne neposredno prije spavanja. Kad vas tijekom dana preplavi briga, kratko je zapišite i kažite si da ćete se njome pozabaviti kasnije. Kada dođe dogovoreni termin, sjednite s popisom i razmislite o svakoj stavci. Mnogi primijete da im se u tom trenutku velik dio briga više ne čini toliko važnim.

Metoda djeluje jer misli ne potiskujete, nego ih odgađate, a mozak polako uči da ne mora svakoj brizi posvetiti pažnju istog trenutka.

Male navike koje smiruju misli

Osim ‘vremena za brigu’, pomoći mogu i druge jednostavne strategije. Pisanje je jedna od najučinkovitijih, jer misli koje stavimo na papir prestaju se kružno vrtjeti u glavi i postaju konkretnije. Kad se misli zahuktaju, korisno je i promijeniti aktivnost: kratka šetnja, tjelovježba, razgovor s prijateljem ili zadatak koji zahtijeva punu koncentraciju preusmjeravaju pažnju.

Pomaže i vraćanje u sadašnji trenutak. Nekoliko dubokih udaha ili svjesno usmjeravanje pažnje na ono što vidite, čujete i osjećate oko sebe mogu prekinuti lanac misli prije nego što vas posve obuzme.

Ipak, ako vam prekomjerno razmišljanje dulje vrijeme narušava san, raspoloženje ili svakodnevno funkcioniranje, dobro je o tome razgovarati sa stručnjakom. Ponekad je upravo razgovor s psihologom najbrži način da se začarani krug konačno prekine.