U novoj Saint Laurent kampanji Bella Hadid pozira na pikseliranoj fotografiji, snimljena u prostoriji s tapeciranim zidovima. Nosi smeđu jaknu visokog ovratnika, hlačice s čipkastim detaljima, prozirne čarape i sandale na štiklama s remenčićima. Outfit 'viče' 2026., ali prava zvijezda kampanje je torba prebačena preko ramena. Saint Laurent je ovog tjedna predstavio kampanju za proljeće 2026. i s njom vratio ono što mnogi smatraju legendom iz ranih nultih godina – Mombasa torbu koju je Tom Ford osmislio još 2002. godine.

Torba je sada ponovno dostupna u trgovinama i na web stranici brenda, ali ovaj povratak nije obično reizdanje. Dok luksuzne kuće sve češće recikliraju popularne modele iz prošlosti, pristup Saint Laurenta pokazuje kako se modna baština može iskoristiti pametno, bez da izgleda kao brzi način zarade.

Što je učinilo Mombasu kultnom

Originalna Mombasa imala je opušteni hobo kroj od mekane glatkog kože s kontrastnim šavovima i prepoznatljivu ručku od roga. Ford ju je predstavio godinu dana nakon što je postao kreativni direktor Saint Laurenta u kolekciji za proljeće 2002. Kroz sezone je potom nudio verzije od trapera, nabrane kože i ukrašenog baršuna. Senzualan izgled torbe savršeno je odgovarao Fordovoj ideji dekadentne, neukrašene seksi estetike.

Današnja verzija gotovo je identična originalu. Izrađena je od Courchevel kože, vintage teleće i konjske dlake, a dolazi u tri veličine. Najveća razlika je drška. Ona od roga zamijenjena je ručkom omotanom kožom, iako jedna verzija i dalje nudi opciju s drškom od bivolijeg roga.

Zašto brendovi vraćaju stare hitove

Kad luksuzne kuće vrate popularan model iz prošlosti, cilj je jasan. Želje trenutni komercijalni hit kojeg pokreće nostalgijom. Balenciagina Le City torba doživjela je eksploziju popularnosti nakon što ih ju je brend vratio u proljeće 2024. Isto vrijedi i za Chloé Paddington torbu. Chemena Kamali pokazala ju je na reviji uz svoje boho kolekcije, a ubrzo su je nosile Katie Holmes, Daisy Edgar-Jones i, ključno, Alexa Chung. Upravo je Alexa Chung popularizirala taj stil tijekom prvog vala u ranim nultim godinama,

Prada je reinventirala svoje kultne najlonske torbe izvorno proizvedene od 2000. do 2005. Diorova Saddle, Fendijeva Baguette i čak Louis Vuittonova Murakami suradnja ponovno su zasijali u centru pozornosti. Sve su to priče uspjeha, ali postavlja se pitanje koliko dugo će ova strategija zadovoljavati potrošače.

Nova generacija dizajnera podiže ljestvicu

Mlađa generacija kreativnih direktora podigla je standarde kad je riječ o revitalizaciji baštine brendova. Jonathan Anderson strateški je manipulirao Diorovom Lady torbom. Izvorno lansirana 1994., torba je pod Andersonovim vodstvom dobila niz verzija koje izgledaju poput talismana sreće. Jedna je potpuno prekrivena zelenim aplikacijama u obliku djeteline, druga ima trodimenzionalne žute cvjetove. Anderson je surađivao i s tekstilnom umjetnicom Sheilom Hicks koja je torbu prekrila slojem resa.

Michael Rider ponovno je predstavio kultnu Luggage torbu za svoj debi u Célineu. Torbu je stvorila Phoebe Philo 2011., a Rider je omekšao siluetu i dodao šašavi nasmiješeni patent. Matthieu Blazy dodao je za svoj debi u Chanelu klasičnoj 2.55 torbi žičanu infrastrukturu koja omogućuje da se oblik manipulira i izgleda uhodan. U Gucciju je Demna omekšao siluetu kultne Jackie torbe i zamijenio uglađenu, strukturiranu kožu opuštenom, zrnastom alternativom.

Zašto je povratak Mombase pametan potez

Anthony Vaccarello nije drastično redizajnirao Mombasu, ali njezin povratak je pametan i aktualan potez. Opušteni hobo stilovi i veće siluete postali su popularni posljednjih godina, kao i potraga za svime što se povezuje s Y2K estetikom. Na dubljoj razini Saint Laurent je iskoristio nišnu referencu koja se više uklapa u trend prema skrivenih arhivskih detalja nego u agresivnu marketinšku kampanju.

Danas je borba za 'it' torbu konkurentnija nego ikad jer je njezina prodaja postala ključna za dobit mnogih luksuznih modnih brendova. Kupci su vidjeli dovoljno jednostavnih kopija starih modela da ih prepoznaju kao brzo rješenje bez inovacije. Dizajneri, posebno oni novi na pozicijama i pod jakim nadzorom, osjećaju pritisak da naprave nešto više. Moraju postići ravnotežu između tradicije brenda, nostalgije i želje kolekcionara za jedinstvenim komadima, a pritom uhvatiti duh trenutka. To je izazovan zadatak.