Učenica zagrebačke X. gimnazije Katarina Ištef održala nam je 'kratko predavanje' iz arhitekture
Sigurna sam da je svatko od vas vidio famoznu Wrightovu Kuću na slapovima, Utzonovu Operu ili bio opčinjen Gaudijevom Casom Milom i Sagradom Familiom. Sve do prije stotinjak godina ljudi nisu ni znali kakve im mogućnosti pružaju moderni materijali poput armiranog betona ili čelika. Gradile su se kuće od kamena, opeke, drveta koje su se bojile i preoblikovale u oblike kakve je umjetnik zamislio.
Bili su skromnijih mogućnosti nego što je to danas. Nekada je najvažnije bilo ukrasiti zgrade zanimljivim ukrasima i kipovima, a danas su to inovativna konstruktivna rješenja te minimalistički ukrasi i veliki otvoreni prostori.
Krajem 19. st. počeo se koristiti armirani beton, za čiju je primjenu u gradnji najzaslužniji francuski arhitekt Auguste Perret koji je isticao kostur konstrukcije na svojim zgradama. Razvila su se dva stila u arhitekturi - art nouveau i funkcionalizam.
Najpoznatiji predstavnik art nouveaua je neponovljivi Antonio Gaudi. Njegove su građevine čvrste konstrukcije tako da može izvoditi elastične i valovite plohe pročelja. Njegova je posebnost upravo u tome što su ga inspirirali živi oblici, posebice more, pa njegova arhitektura na neki način 'živi'. Gaudi je izjavio da prava, stroga linija pripada čovjeku, a zakrivljena Bogu.
S druge strane, arhitekti funkcionalizma su se protivili 'toplini' art nouveaua. Oni su se lišili dekoracije, lijepoga, umjetničkokga i smatrali da arhitektura treba biti hladna, u skladu sa suvremenim tendencijama, pa su koristili isključivo armirani beton, čelik, staklo. Te tvrdnje je uokvirio arhitekt Adolf Loos u svojoj knjizi Ornament i zločin. Simbol funkcionalističke čistoće je njegova kuća Steiner
Arhitekt Adolf Loos, Beč, 1905.
Slijedili su ga brojni arhitekti, među njima najistaknutiji Le Corbusier. Neki njegovi elementi su: slobodno prizemlje objekta sa stupovima, slobodan tlocrt, slobodno pročelje, maksimalno ostakljenje, ravan krov, a takav projekt Le Corbusier naziva domino jer se prema njemu takve obiteljske kuće trebaju slagati poput pločica u dominu. Njegova najpoznatija građevina obiteljska je kuća Vila Savoye. Takav način gradnje naziva se funkcionalizmom jer je bitna namjena građevine i oblikovanje građevina polazi od namjene.
Pojavom funkcionalizma nastali su brojni konflikti jer su nestala pročelja, nekoć najbitniji dijelovi građevina, te je otkrivao ono što se prije pokušavalo sakriti, kao što je konstrukcija. Bitan je pogled iz kuće, ne pogled na kuću.
Arhitekt Frank Lloyd Wright nastoji uskladiti volumen i obrise kuće s prirodom. On je ujedno i osnivač organičke arhitekture, grane arhitekture koja nastoji uskladiti građevinu s okolišem. Koristi tradicionalne materijale, kao što su drvene grede, zidovi od crvene opeke, kamen. Njegova je Vila na slapovima jedna od najljepših građevina 20. st. te prirodnom okolišu suprotstavlja strukturu armirano-betonskih konzola.
Arhitektonsko djelo Franka Lloyda Wrighta
Jedna od najpoznatijih umjetničkih škola, bauhaus, uz podržavanje raznih modernističkih pravaca, iznjedrila je dvojicu arhitekata - Waltera Gropiusa i Ludwiga Miesa van der Rohea. Gropius, osnivač bauhausa, svojom je Tvornicom Fagus najavio svoje shvaćanje arhitekture - objekt je jasnog tlocrta, građevina je maksimalno ostakljena, čistih i jasnih volumena, lišena je nepotrebne dekoracije.
Nakon rata prevladava zasićenje od jednostavnih pravokutnih građevina te arhitekti započinju gradnju objekata koji nisu više u skladu s geometrijskim pravilima. Takvi primjeri su Palača sporta u Rimu (Pier L. Nervi, Annibale Vitellozzi), Terminal TWA (Eeroe Saarinen) i Opera u Sidneyu (John Utzon).
Opera House, Sidney
Uvođenjem novih materijala i formi nastala je hi-tech arhitektura. Građevine izgledaju futuristički, najčešće su ostakljene i nadmeću se u visini. Najreprezentativnija građevina ovog stila svakako je Hong Kong banka Normana Fostera, najskuplja zgrada do tada. Današnje građevine mješavine su svih ovih stilova, a ponajviše se prakticira hi-tech gradnja.
Katarina Ištef, X. gimnazija, IV. razred
