Kako u prenapučenoj Kini smanjiti broj novorođenih? Samo na brutalan birokratski način, na koji se 1979. odlučila tadašnja komunistička vlast upustivši se u najveći pokus društvenog inženjeringa u povijesti ljudskog roda. Ona je urbani bračni par zakonski ograničila na rađanje jednog djeteta, a onima na selu iznimno dozvolila drugo, ako im je prvo bilo žensko ili fizički ili mentalno zaostalo (žene i hendikepirani u istom košu) te ako su oba bračna druga jedinci. Više djece smjeli su rađati samo pripadnici etničkih manjina.

Rođeno 400 milijuna manje Kineza

U tu svrhu vlada je odobrila najmanje 335 milijuna pobačaja, 200 milijuna sterilizacija i čestih zdravstvenih kontrola da se na vrijeme spriječe trudnoće u žena koje su ispunile dozvoljenu kvotu rađanja.

U provođenju zacrtane politike - piše Hannah Beech u Timeu - lokalne su vlasti bile toliko revne, da su znale prisiljavati žene na pobačaj nekoliko dana prije porođaja, bez obzira na posljedice. Komunistički aparatčici  kontrolirali su im mjesečnice, a u nekim zabačenim ruralnim sredinama žene i danas četiri puta godišnje ginekološkim pregledom dokazuju da nisu trudne. Kršitelji zakona morali su plaćati debele kazne u visini nekoliko godišnjih plaća te je od 1980. na taj način ubrano 330 milijardi ekstra dolara. Sve je to zahtijevalo golemu birokratsku mašinu od pola milijuna zaposlenih, koliko ih je i danas u vladinoj službi za planiranje obitelji.

Naravno, to nije imalo nikakve veze s poštivanjem osnovnih ljudskih prava, ali je bilo učinkovito. Zahvaljujući toj politici, rođeno je 400 milijuna manje Kineza (više nego cjelokupni SAD) te ih je danas 'samo' milijardu i 350 milijuna. Samo je prošle godine zatvoreno 13.600 osnovnih škola zbog pomanjkanja učenika. Još 1965. svaka je žena rađala 6,2 djece, a 2011. samo 1,7, pa dok ostatak Azije i Afrika doživljavaju natalitetni bum, Kina stagnira. Demografi računaju da će broj stanovnika do 2030. rasti do milijarde i 400 milijuna, a nakon toga se naglo smanjivati.

Spriječena demografska eksplozija, ali ostaju posljedice

Neki hvale politiku jednog djeteta, jer je spasila svijet od demografske eksplozije. A neki je osporavaju tvrdeći da je njome smanjen priraštaj za samo 100 milijuna, a da je za preostalih 300 odgovoran gospodarski napredak, zagovornici državne kontrole rađanja kažu da je pomogla u drastičnom podizanju životnog standarda. Model preporučuju drugima sa sličnim problemima, no većina je svjesna ozbiljnih posljedica uspoređujući ih s onima izazvanim kulturnom revolucijom 1966. - 1977. i strašnom gladi 1959. - 1961. uzrokovane ljudskim faktorom. No za razliku od tih mračnih razdoblja novije povijesti, koja su odnijela desetine milijuna ljudskih života, ali su trajala kratko, kineski demografi upozoravaju na dugoročne devastirajuće učinke zabrane slobode rađanja, jer će ugroziti 'kinesko čudo', kako nazivaju najveću gospodarsku ekspanziju koju je svijet ikada vidio.

Nakon tri desetljeća eksperimentiranja, piše Hannah Beech, Kina se danas suočava s mnogim socijalnim problemima svojstvenim razvijenijim ekonomijama, ali bolje oboružanima za suočavanje s tim izazovima.

Tako je Nacionalni statistički ured prošle godine prvi puta zabilježio pad radno sposobnog stanovništva, što je crveno svjetlo za gospodarstvo izraslo na superjeftinoj radnoj snazi. U zadnjih pet godina, nadnice su povišene za 35 posto. Nastaje klasa zahtjevnih potrošača, jer urbani roditelji srednje klase ulažu sve u školovanje i standard svojih jedinaca.

Zbog manjka nevjesta, sve je više Kineza neženja

Procjenjuje se da će do 2050. samo 100 milijuna stanovnika biti staro od 15 do 24, a 430 milijuna starije od 60 godina, gotovo deset puta više nego što Hrvatska ima stanovnika. Zbog toga će se svako dijete morati brinuti za šestoro staraca – roditelje i dva para djedova i baka – što Kinezi nazivaju trendom '4-2-1'. Naime, u kineskoj tradiciji starački su domovi i njegovališta rijetkost pa će dnevna briga za 88,7 posto staraca, za razliku od nekadašnjih velikih obitelji, pasti na samo jedna pleća.

Kinezi također tradicionalno više cijene mušku od ženske djece pa kad su već bili ograničeni na jedno dijete, ono je moralo biti muško. Ako ne prirodnim odabirom, onda pobacivanjem ženskog fetusa, iako je utvrđivanje djetetova spola ultrazvukom bilo zakonski zabranjeno. Rezultat toga je 18 milijuna više dječaka nego djevojčica mlađih od 15 godina, 100 djevojčica naprama 118 dječaka, a u nekim ruralnim sredinama taj je omjer 100:135. Posljedice? Više kriminala, trgovanja nevjestama i seksualnog nasilja, a rodnu neravnotežu smatraju jednim od uzroka 180.000 protesta, nemira i incidenata 2010., dvostruko više nego pet godina ranije.

Zbog manjka nevjesta, sve je više Kineza su neženja, tzv. 'suhih grana', a oni koji žele privoljeti djevojku na brak, moraju osigurati stan. U Pekingu se za stan mora izdvojiti do 30 godišnjih plaća mladoga radnika pa je do njega nemoguće doći bez pomoći roditelja. Zbog toga se 40 posto današnjih parova odlučuje samo za jednog 'princa' ili 'princezu'. Odluka pada i bez toga da im država zaviruje u krevet i čeprka po maternicama.