Pretjerana osjetljivost na kritiku, poteškoće s organizacijom, gubitak osjećaja za vrijeme ili potpuna zaokupljenost jednom aktivnošću samo su neki od obrazaca koji se mogu pojaviti kod osoba s ovim poremećajem.

Stručnjaci upozoravaju da ih je lako previdjeti, osobito ako osoba godinama uspijeva prikrivati svoje teškoće.

Mnogi odrasli godinama žive s osjećajem da su neorganizirani, zaboravni ili jednostavno nedovoljno disciplinirani. Kasne s obvezama, teško započinju zadatke, gube pojam o vremenu ili burno reagiraju na kritiku, a pritom ne pomišljaju da bi dio njihovih teškoća mogao biti povezan s ADHD-om.

Poremećaj pažnje s hiperaktivnošću, poznatiji kao ADHD, ne pogađa samo djecu. Procjenjuje se da ga ima između dva i četiri posto odraslih, a simptomi se s godinama mogu promijeniti. Dok se kod djece često primjećuju izražena hiperaktivnost i impulzivnost, kod odraslih u prvi plan mogu doći rastresenost, zaboravljivost i poteškoće u svakodnevnom funkcioniranju.

Kako piše The Washington Post, stručnjaci sve više pozornosti posvećuju i manje očitim obilježjima ADHD-a, koja nisu nužno dio službenih dijagnostičkih kriterija, ali mogu pomoći u razumijevanju načina na koji se poremećaj manifestira u odrasloj dobi.

Pretjerana osjetljivost na kritiku i nagle emocionalne reakcije

Jedan od manje prepoznatih obrazaca povezanih s ADHD-om jest otežana regulacija emocija. Osobe koje imaju takve teškoće mogu intenzivno reagirati na naizgled bezazlenu primjedbu, doživjeti snažan osjećaj odbacivanja ili brzo prelaziti iz jednog emocionalnog stanja u drugo. Prema istraživanjima koja navodi The Washington Post, teškoće u regulaciji emocija pojavljuju se kod približno 34 do 70 posto osoba s ADHD-om, ovisno o istraživanju.

Psihijatar Lenard Adler sa Sveučilišta New York objašnjava da je važno razlikovati takve emocionalne reakcije od poremećaja raspoloženja poput depresije.

Dok depresivno raspoloženje može trajati tjednima, emocionalne reakcije povezane s ADHD-om često su kratkotrajne i potaknute konkretnim događajem, primjerice kritikom, neugodnim razgovorom ili osjećajem da nas je netko odbacio.

Ipak, sama emocionalna osjetljivost nije dokaz ADHD-a jer se može pojaviti i kod osoba koje nemaju ovaj poremećaj.

Teškoće s organizacijom, planiranjem i dovršavanjem zadataka

Nije uvijek problem u tome da osoba ne zna što treba učiniti. Ponekad vrlo dobro zna koje je obveze čekaju, ali se teško pokreće, ne uspijeva odrediti prioritete ili stalno odgađa zadatke.

Takve teškoće povezane su s izvršnim funkcijama mozga, odnosno sposobnostima koje nam omogućuju planiranje, donošenje odluka, organizaciju vremena i usmjeravanje ponašanja prema određenom cilju.

Kod odraslih s ADHD-om to se može očitovati kroz stalno odgađanje obveza, započinjanje više poslova odjednom, teškoće u procjeni važnosti zadataka ili oslanjanje na posljednji trenutak kako bi nešto napokon dovršili.

Adler ističe da su poteškoće s izvršnim funkcijama vrlo česte kod osoba s ADHD-om, a neka istraživanja upućuju na to da se pojavljuju kod otprilike polovice oboljelih.

Osoba pritom može biti sposobna, obrazovana i uspješna u svom poslu, ali joj svakodnevna organizacija može zahtijevati znatno više napora nego drugima.

Gubitak osjećaja za vrijeme

Jeste li ikada mislili da je prošlo tek deset minuta, a onda shvatili da ste se nečime bavili gotovo sat vremena? Ili ste redovito podcjenjivali koliko će vam vremena trebati da završite neki zadatak?

Takva iskustva nisu neobična, no kod nekih osoba s ADHD-om teškoće u procjeni protoka vremena mogu biti izraženije i učestalije.

Profesor psihologije Kevin Antshel sa Sveučilišta Syracuse objašnjava da osobe s ADHD-om mogu drukčije doživljavati vrijeme. Kada se bave nečim dosadnim, vrijeme im može prolaziti izrazito sporo, dok tijekom zanimljive aktivnosti mogu imati osjećaj da je proletjelo.

Na društvenim mrežama za ovu se pojavu često koristi izraz 'time blindness', odnosno svojevrsna 'sljepoća za vrijeme'. Ipak, Antshel smatra da taj naziv nije sasvim precizan. Nije riječ o tome da osobe s ADHD-om ne razumiju vrijeme, nego da mogu imati poteškoće s njegovom procjenom i praćenjem.

Posljedice mogu biti česta kašnjenja, nerealno planiranje dnevnih obveza ili osjećaj da vrijeme neprestano izmiče.

Potpuna zaokupljenost jednom stvari

Iako se ADHD najčešće povezuje s nedostatkom koncentracije, kod nekih osoba može se pojaviti i naizgled suprotan obrazac – izrazito intenzivna usredotočenost na aktivnost koja ih posebno zanima.

Taj se fenomen naziva hiperfokus. Osoba se, primjerice, može toliko zadubiti u posao, videoigru, knjigu ili kreativni projekt da potpuno izgubi osjećaj za vrijeme i zanemari druge obveze.

Na prvi pogled takva sposobnost koncentracije može djelovati kao prednost. Međutim, problem nastaje kada zbog jedne aktivnosti počnu trpjeti ostala područja života.

Antshel upozorava da intenzivna usredotočenost prestaje biti korisna ako zbog nje osoba ne uspijeva održavati ravnotežu između različitih svakodnevnih obveza.

Istraživanje iz 2019. godine pokazalo je da odrasli s izraženijim simptomima ADHD-a češće prijavljuju iskustva hiperfokusa. Ipak, hiperfokus nije službeni dijagnostički kriterij niti je svojstven isključivo osobama s ADHD-om.

Kada je vrijeme potražiti stručnu pomoć?

Važno je naglasiti da povremena rastresenost, emocionalna osjetljivost ili poteškoće s organizacijom ne znače automatski da osoba ima ADHD.

David Goodman, psihijatar s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Johns Hopkins, upozorava da su problemi s pažnjom, impulzivnošću i nemirom dio uobičajenog ljudskog iskustva. Ključna je razlika u tome koliko su takve teškoće izražene i koliko utječu na svakodnevni život.

Za postavljanje dijagnoze potrebno je utvrditi više simptoma koji značajno otežavaju funkcioniranje, primjerice na poslu, u obitelji ili u međuljudskim odnosima. Budući da je ADHD neurorazvojni poremećaj, dio simptoma mora biti prisutan još od djetinjstva, čak i ako tada nije bio prepoznat.

Dodatni je izazov to što se pojedini simptomi mogu preklapati s anksioznošću, depresijom i drugim stanjima, pa je za pouzdanu procjenu potreban stručni pregled.

Kod nekih ljudi teškoće postaju očitije tek kada se povećaju životne obveze, primjerice nakon promjene posla, roditeljstva ili drugih velikih promjena.

Dobra je vijest da postoje učinkoviti načini liječenja i podrške, uključujući lijekove i psihoterapijske pristupe. Pravodobno prepoznavanje ADHD-a može pomoći osobama koje su godinama svoje teškoće pripisivale lijenosti ili nedostatku discipline da bolje razumiju vlastito funkcioniranje i pronađu odgovarajuću pomoć.