Paradoksalno odijevanje ili, drugim riječima, kako pomiješati dva potpuno različita stila u jedan skladan look, modna je filozofija koja se sprema obilježiti novu godinu pred nama
Što zapravo znači paradoksalno odijevanje? U osnovi, riječ je o igri stilovima koji su ponekad dijametralno suprotni, a rezultat je savršeno osmišljen outfit.
Ovaj smo koncept često viđali na revijama za sezonu proljeće/ljeto 2026., od modne kuće Chloé do Miu Miu, gdje su dizajneri spajali različite estetike stvarajući siluete s neočekivanom ravnotežom.
vezane vijesti
Kombiniranje suprotnih stilova
Talijanska modna kuća koju vodi Miuccia Prada jedan je od glavnih primjera ovog fenomena. Dizajnerica već nekoliko sezona vješto manipulira postojećim pravilima, spajajući različite modne svjetove. U svojoj posljednjoj kolekciji spojila je romantični duh s utilitarnim elementima, reinterpretirajući cvjetnu pregaču iz pedesetih s industrijskim radnim odjevnim komadima.
U prethodnoj sezoni, njezine su siluete, prožete elegancijom 16. stoljeća, dobile boudoir prizvuk kroz svilene, puderasto ružičaste spavaćice nošene ležerno, uz torbice obješene preko ruke.
Osobni miks stilova na cijeni
Moda danas ruši granice. Više ne postoje čvrsta pravila, već osobni miks stilova. Na taj su pristup snažno utjecali TikTok i generacija Z, koja obožava eksperimentirati s hrabrim i nostalgičnim kombinacijama, kao i uspon streetwear mode krajem 2010-ih i početkom 2020-ih, koji je u potpunosti preobrazio modnu scenu.
Dizajner Virgil Abloh imao je ključnu ulogu u oblikovanju 'paradoksalne garderobe', spajajući streetwear nasljeđe s couture modom. Majice hoodie s logotipima i tenisice postale su jednako važan dio stajlinga kao i savršeno krojena, ali predimenzionirana odijela – daleko opuštenija nego prije.
Paradoksalno odijevanje simbolizira potpunu slobodu izražavanja kroz stil – slobodu da se kombiniraju komadi koji naizgled ne pripadaju zajedno, a ipak stvaraju iznenađujuću ravnotežu i vizualnu harmoniju.
Ova sezona to jasno dokazuje: u Chloéu dizajnerica Chemena Kamali redizajnira estetiku 50-ih i obogaćuje je samouvjerenom senzualnošću.
Matthieu Blazy reinterpretira Chanelov DNK, čineći ga prozračnijim i fluidnijim, dok istodobno razbija stroga pravila tvida. Alessandro Michele u Valentinu spaja svoj barokni rukopis s novim oblikom minimalizma, stvarajući siluete koje su raskošne, ali iznenađujuće profinjene.
