PAULA BREČAK

Razgovarali smo s Hrvaticom koja studira u Abu Dhabiju: 'Šokira me svaki put kad se vratim u Hrvatsku koliko smo netolerantni'

15.12.2018 u 16:05

Bionic
Reading

Nakon što je završila četvrti razred srednje škole danas 20-godišnja Paula Brečak svoju je sreću potražila u glavnom gradu Ujedinjenih Arapskih Emirata - Abu Dhabiju. Upravo ondje simpatična je Zagrepčanka upisala fakultet koji joj je omogućio puno više nego što bi dobila studirajući u Hrvatskoj. Osim što često putuje te je već posjetila mnoge zemlje Afrike i Azije, upravo zahvaljujući NYU Abu Dhabi, dobila je priliku sudjelovati u studentskoj razmjeni - nakon semestra u Parizu pakira kofere za New York, a sve o tome ispričala je samo za tportal

Njezina priča nekima će zasigurno poslužiti kao inspiracija, a kako i ne bi kada je simpatična Zagrepčanka, 20-godišnja Paula Brečak, bila itekako hrabra pa je nakon godine provedene u Meksiku, tijekom razmjene učenika srednje škole, svoje obrazovanje nastavila ni manje ni više nego u dalekom Abu Dhabiju, u kojem je na NYU Abu Dhabi upisala smjer Social Research and Public Policy, što bi se u Hrvatskoj kratko opisalo kao sociologija.

U razgovoru za tportal odmah je aglasila kako njezini roditelji nisu ni diplomati ni imućni ljudi, a svoj san ostvarila je zahvaljujući dobrim ocjenama i položenom prijemnom ispitu na NYU Abu Dhabi, koji joj je potom omogućio sve što je potrebno svakom studentu u dalekoj zemlji - od smještaja i hrane, preko stipendije, do povratnih avionskih karata dva puta godišnje do Hrvatske.

Uz to što studira, Paula Brečak je voditeljica marketinga i komunikacija za jednu modnu dizajnericu iz Emirata, a taj joj posao omogućava da radi iz bilo kojeg grada u svijetu jer se sve obavlja preko interneta.

  • +11
Paula Brečak Izvor: tportal.hr / Autor: Paula Brečak

'Sjećam se kada sam tek otkrila svoj fakultet, kada sam prvi put došla na kampus, koliko sam bila opčinjena i zadivljena. Lako se to zaboravi i smiješno mi je sada kada vidim nove kandidate kako gledaju sve razrogačenih očiju. Zaboravljam da sam i ja bila takva. Naravno da jesam kada sam došla iz zemlje u kojoj se ne ulaže u obrazovanje, iz državne zagrebačke gimnazije u kojoj se, kao i u većini drugih, i strop i prozori raspadaju, sve smrdi po cigaretama, a menza je dućan sa sendvičima.' Početak je to njezine priče, itekako zanimljive.

Veliki sanjar

'Veliki sam sanjar i vrlo ambiciozna osoba. Uvijek imam neke ideje i planove, koji se drugima čine neizvedivima, a tako sam zapravo krenula u sva svoja putovanja. S 15 godina otišla sam na razmjenu u Meksiko na godinu dana i otkrila svoju ljubav prema putovanjima, prema rizicima te počela stvarati velike planove za dalje. Vjerujem u energiju i u karmu te mislim da sve što daš, vrati ti se u poslovnom ili privatnom smislu, svaki trud biva nagrađen, a svaka dobra vibra uvećana. Nakon Meksika živjela sam još dvije godine u Zagrebu pa nakon srednje škole otišla studirati u Abu Dhabi', opisala se u kratkim crtama Paula Brečak, dodavši kako je njezin san oduvijek bio taj da studira na New York Universityju.

MALA POMOĆ PAULE BREČAK

Evo što je sve potrebno za prijavu na američki fakultet, u ovom slučaju NYU Abu Dhabi

'Prijave za sve američke fakultete odvijaju se početkom četvrtog razreda srednje škole, tako da je dobro početi se spremati već u trećem. NYUAD ne traži nikakve dodatne ispite kao što su SAT ili TOEFl, već prihvaćaju hrvatsku maturu, a znanje engleskog jezika procijene iz same prijave.

Budući da prijave idu puno prije negoli se piše državna matura, šalju se procijenjene ocjene za maturu, koje procijeni i potpiše profesor iz tog predmeta. Osim toga, prijava zahtijeva podatke o izvannastavnim aktivnostima, poslovnim iskustvima, volontiranju, bilo kakvim vodstvima, od predsjedništva nekog školskog kluba do članstva u odboru kluba mladih neke političke stranke...

Šalju se i pisma preporuke profesora, mentora, šefova te vlastiti motivacijski eseji. Nakon što se prođe prvi krug kandidati su pozvani na Candidate Weekend. Sveučilište pokrije sve troškove da kandidati na tri dana dođu u Abu Dhabi, upoznaju kampus i grad, ali i da sveučilište provede intervjue i promatra kandidate te donese odluku koga će primiti, a koga odbiti.'

I sama je priznala da ne zna odakle joj je sinula ta ideja, vjerojatno je, kaže, za njega čula iz filmova, a već je u osnovnoj školi krenula s istraživanjem i sanjarenjem da jednog dana na njemu i studira. Ipak, odlazak na Sajam stipendija promijenio joj je život. Tamo je doznala da postoji i sestrinsko sveučilište NYU Abu Dhabi.

Skeptični roditelji

'Nekako mi je došlo do glave to da si NYU u New Yorku ne mogu priuštiti i da mojima ne pada na pamet uzimati kredite za moj faks, a NYU Abu Dhabi daje pune stipendije koje pokrivaju sve, i više nego što je potrebno. Pokrivaju školarinu, knjige, let kući dva puta godišnje, smještaj, hranu u menzi, namirnice, zdravstveno u cijelom svijetu, teretanu, pomoć pri svemu i džeparac. Reklo bi se da nas faks plaća da studiramo! Osim stipendija, privukao me liberalni program koji dopušta slušanje predavanja s različitih odsjeka i puno akademskih putovanja koja su obavezna kako bi se diplomiralo. Moj smjer se zove Social Research and Public Policy, prevodimo ga kao sociologiju, a sekundarna disciplina, tj. minor mi je Literature and Creative Writing, tj. književnost i kreativno pisanje', otkrila je Paula Brečak, dodavši kako isprva njezini roditelji nisu vjerovali da će 'upasti' na takav prestižan fakultet.

Ipak, kada se to dogodilo, priznaje, bili su itekako skeptični zbog Bliskog istoka, no, dodaje, znali su da nema smisla pokušavati je odgovoriti ili, u najgorem slučaju, zabraniti joj odlazak. O samom životu u Abu Dhabiju kaže kako taj grad nije onakav kakav se doživi na televiziji ili u kratkom turističkom posjetu.

'Prvenstveno je grad Indijaca i Pakistanaca koji sačinjavaju više od 60 posto stanovništva. Oni su jeftina radna snaga, dolaze bez obitelji, rade po cijele dane, žive u jako lošim uvjetima… Abu Dhabi nije grad za hodanje, tako da, osim rive, ulice nisu posebno uređene. Trgovački centri, privatne plaže, high-end restorani i barovi zato su vrlo luksuzni, nude mnogo i u njima se zaista može uživati. No ja volim gradove koji imaju povijest, dušu, tajne… tako da mi Abu Dhabi u svojoj modernosti te opterećenosti bogatstvom i blještavilom nije sjeo.'

Život u Abu Dhabiju

Pričajući o životu u Abu Dhabiju, priznaje da je bilo trenutaka kada joj je bilo teško, no isto tako smatra da bi bilo kakva alternativa za nju bila puno gora.

'Gledam svoje prijatelje iz Hrvatske koliko se muče na fakultetu jer je cijeli sustav obrazovanja zastario. Na mojem sveučilištu gotovo uopće nema onih 'pravih' ispita iz društvenih znanosti. Ispite ili nosimo doma ili na ispit možemo donijeti sve svoje bilješke i literaturu. Većina zapadnog svijeta shvatila je da štrebanje nema smisla, a Hrvatska još uvijek ne pušta taj način obrazovanja. Jednom sam s prijateljicom, koja je na Sveučilištu u Zagrebu, čekala njen usmeni ispit šest sati jer profesoru nije palo na pamet napraviti raspored, nego je pozvao 40 studenata u isto vrijeme. Ne, nisam požalila što sam izbjegla takva iskustva.'

Ipak, za nju odlazak na fakultet nije bio prvo takvo preseljenje jer je već u srednjoj školi godinu dana provela u stranoj i drugačijoj zemlji u kojoj nije poznavala nikoga niti je znala jezik - u Meksiku.

'To je uvijek teško, jer jednom kada prestane uzbuđenost i smiriš se, lupi te taj kulturni šok i shvatiš da ti fale tvoji najbliži, tvoja sigurnost. Smatram da je mentalno zdravlje jako bitno te sam naučila takve trenutke, padove, prepoznati i rješavati, a ne ignorirati i pustiti negativnosti i depresiji da rastu. Treba razumjeti da je to normalan dio procesa prilikom preseljenja. Ja se volim gurati, volim izlaziti iz svoje zone komfora, a te krize samo su growing pains.

I putovanja, ali i obrazovanje, naučili su me da poštujem sve kulture, različite poglede na svijet i načine života. Nikada nisam imala problema s prihvaćanjem drugih, a imam dosta prijateljica iz Emirata te često razgovaramo o vezama i dečkima, što bude vrlo interesantno i poučno. Čujem priče o dogovorenim brakovima, kako je u redu viđati se s oženjenim muškarcem, kako one već s 20 godina planiraju brak, djecu i koliko će dadilja imati… A ja njima govorim kako je alkohol normalan dio hrvatske kulture i kako je shvaćanje seksa vrlo opušteno, haha!'

Kulturološke razlike

Unatoč velikim kulturološkim razlikama, Paula Brečak otkriva da njezin fakultet ulaže uistinu puno truda u učenje o prihvaćanju, toleranciji, poštovanju.

'Sramota me priznati koliko se šokiram svaki put kada se vratim u Hrvatsku pa čujem i vidim koliko smo netolerantni, koliko se manjine vrijeđaju, koliko se prava ugroženih skupina zanemaruju i ismijavaju… Jedan kandidat nije upao na NYUAD zato što su ga čuli da priča rasističke šale, a jednom semestralno obvezan je seminar o seksualnom uznemiravanju i pristanku. Mnogo puta su me pitali koliko je Abu Dhabi siguran i je l' me strah, a iskreno, osjećam se sigurnije na NYUAD-u, nego u Zagrebu.'

Da je 'upala' na fakultet, znala je već na početku četvrtog razreda srednje škole, a, dodaje, studij u inozemstvu nije za svakoga.

'Nekima je jednostavno preteško odvojiti se od prijatelja i obitelji i to nije ništa loše. Na prvom mjestu bi trebale biti vlastite emocije i psiha - ako odeš van i mentalno propadaš i stalno si depresivan/na, onda to očito nije bila najbolja odluka. No činjenica je da hrvatsko više obrazovanje kaska i da trenutno ne može konkurirati nekim fakultetima sa Zapada koji svojim studentima omogućuju stvari kao što su stažiranje na BBC-ju ili u J.P. Morganu.'

Ono što joj su život i studiranje u Abu Dhabiju pružili su i česta putovanja u zemlje koje vjerojatno nikada ne bi imala prilike posjetiti da su joj se karte posložile drugačije. Paula je tako, zahvaljujući svom fakultetu i njihovim semestrima razmjene, kao i međusemestru u siječnju, imala prilike obići puno toga.

'January Term traje tri tjedna te se intenzivno sluša samo jedan kolegij, a tada imamo priliku putovati. Na prvoj godini tako sam imala akademsko putovanje u Keniju, a uz predavanja iz biologije deset dana išli smo na safarije. Ovog siječnja idem u Accru u Ganu odraditi svoj zadnji January Term. Predavanje je o urbanom razvoju Accre, a u kurikulum su uključeni izleti u druge gradove.

Super stvar kod ovakvih stalnih selidbi jest i ta da mogu putovati u različite dijelove svijeta. Iz Emirata se uvijek nađu jeftini letovi za Aziju i Afriku pa za jesenske i proljetne praznike uvijek otputujem nekamo. U zadnje tri godine tako sam posjetila Filipine, Indoneziju, Singapur, Gruziju, Armeniju i Šri Lanku. Kad budem u New Yorku, planiram putovati i nekamo u Centralnu Ameriku, a tijekom semestra u Parizu bila sam u Belgiji, Irskoj i Nizozemskoj. Dosta sam fleksibilna i obično u tražilicu letova ukucam opciju anywhere te odaberem najjeftiniju destinaciju.'

Odustajanje od snova

Unatoč tome što joj je studiranje u inozemstvu pružilo neke nove prilike, priznaje kako bi ponekad voljela sve zamijeniti time da s prijateljicom sjedne na kavu u kvartovski kafić ili slično. No sama za sebe kaže kako nije sklona odustajanju ni bježanju.

'Ako shvatim da nešto više ne želim, promijenit ću kurs, no ako su želje i dalje tu, a meni je samo teško, naći ću način da se suočim s time prije nego odustanem od svojih ideja i planova. Povratak u Hrvatsku za mene ne bi bio odustajanje od snova, nego ganjanje nekog drugog sna. Imam planove vratiti se u Zagreb, pokrenuti svoj biznis na nekoliko godina, vidjeti kamo će me odvesti, no sada nije vrijeme za to.

Uzimam prilike onako kako mi se pružaju. Netko mi je nedavno ponudio da nakon faksa dođem raditi u hostel koji će otvoriti u Vijetnamu – zašto ne? Da mi netko ponudi da uzmemo kamper, motor, bicikle, što god, i napravimo krug oko svijeta – ja bih pristala! Putovanja ne smatram odmorom od stvarnog života, već ovo za mene jest stvarni život. Kada se vratim u Zagreb, želim biti spremna malo se fizički usidriti, napokon imati neki svoj prostor koji mogu urediti, udomiti psa i posvetiti mu se, dopustiti si priliku za neku stabilniju vezu, no trenutno nisam spremna za to. Nikamo mi se ne žuri, a i sve uvijek nekako ispadne baš onako kako treba…'

'Zato što sam žena nagađa se da imam sponzora...'

U razgovoru, ali i nekim njezinim objavama na Facebooku, Paula Brečak jasno je dala do znanja kako joj roditelji nisu diplomati ni bogataši koji joj financiraju studiranje, a, priznaje, već su se počela potezati i pitanja tko joj sve to plaća.

'Ljudima nije jasno kako mlada djevojka živi ovako bez financija nekog muškarca. Smatram da dio toga ima veze s time što sam žena pa se nagađa da imam sponzora, da se prostituiram… Nekada me to naljuti, nekada mi je jasno da je sve što ovo sveučilište pruža nezamislivo za hrvatsku realnost. Jer osim studija omogućavaju nam studentske poslove na fakultetu i stažiranje izvan njega, a satnice su puno veće od hrvatskih. Studentski poslovi ovdje isto tako nisu konobarenje ili rad u dućanu, već pozicije koje potencijalno vode zaposlenju u struci. Tako vodim marketing i komunikacije za jednu modnu dizajnericu iz Emirata, a to je posao koji mi omogućava rad s bilo kojeg mjesta u svijetu jer na kraju sve ide preko interneta pa mogu i nesmetano putovati ili se odseliti na duži period te to neće utjecati na moj položaj.

Svatko ima svoje prioritete u životu, a ja ne volim noćne klubove pa ne trošim na izlaske te, kako se puno selim, pokušavam smanjiti ono što posjedujem i ne kupujem puno novih stvari. Putujem u okviru budžeta, spavam u jeftinim hostelima, ne kupujem suvenire, jedem gdje jedu i lokalci… Moji prioriteti za trošenje novca su putovanja i tetovaže i dosta sam se stvari odrekla zbog toga. Tako da se momentalno nakostriješim kada mi netko komentira 'ima se, može se', a upravo je potrošio/la dvije mjesečne plaće na novi mobitel i grozi se hostela, autostopiranja te couch surfinga.'

Budući da je u svakom razgovoru teško doznati apsolutno sve o nekoj osobi, za kraj smo Paulu Brečak zamolili da, ukoliko postoji još nešto neizrečeno, da nam to i kaže, a ona je naš razgovor zaključila riječima:

'Putuj polako – ne mislim vremenski dugo, nego zastani i gledaj ono što se događa oko tebe. Bilo da se radi o preseljenju ili putovanju, pokušaj se maknuti od već stvorenih predodžbi o nekom mjestu i ljudima. Nedavno sam pisala o tome kako Pariz za mene više nije Eiffelov toranj, već beskućnici, kojih ima posvuda, a većina ljudi, pogotovo turista, jednostavno ih ne primijeti. Svako putovanje izvan poznatog trebalo bi biti obrazovanje i rad na sebi, a trebali bismo biti dovoljno otvoreni da se povežemo s drugim ljudima i kulturama. Različitosti se ne bismo trebali bojati niti ih osuđivati, već uzeti priliku da o njima učimo na samom izvoru.'