Home office s vrtićarcima ili školarcima različitog uzrasta koji bi trebali koncentrirano pratiti nastavu online ili na TV-u, te svim popratnim 'čarima' poput stalnog ometanja i nepredviđenim događajima čini se ovih dana poput nemoguće misije.

Ana Raguž, psihologinja iz Poliklinke za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, dala nam je nekoliko odličnih savjeta za discipliniranje školaraca tijekom trajanja ovih nesvakidašnjih okolnosti.

'Život kako djece tako i odraslih promijenio se u nekoliko dana gotovo naglavačke. Djeca ne idu u školu, skoro po cijele dane su u stanu i kući sa roditeljima i braćom i sestrama, slobodno vrijeme je dulje i nestrukturiranije vjerojatno nego ikad ranije, nemaju izvanškolske aktivnosti na koje su uobičajeno išli. Velik broj roditelja radi od kuće. Promjene su brojne i nagle. Kako ne možemo očekivati od nas odraslih da se prilagodimo u dan ili dva, ne smijemo imati ista očekivanja ni spram djece. Nove navike zahtijevaju vrijeme i brojne uspješne i one manje uspješne pokušaje u njihovom formiranju. Ne smijemo očekivati od djece da od budu oduševljeni i potpuno poslušni, nailazit ćemo na brojne prepreke i izvore frustracije, bolje da se na njih na vrijeme pripremimo', smatra Ana Raguž.

S djecom je, dodaje, važno razgovarati, pitati ih kako se osjećaju povodom svih novonastalih promjena.

'Primjerice, možemo ih pitati 'Kako se osjećaš kad ne ideš u školu nego je pratiš on line?' 'Što ti se sviđa u ovoj situaciji, a što ne?' 'Također, normalizirajmo situaciju. Recimo djeci da se i mi osjećamo zbunjeno i zabrinuto kako će naš život nadalje izgledati i koliko će trajati ove okolnosti trajati. Ni ne očekujemo da smo svi skupa sretni i zadovoljni, prirodno je da nam se javljaju brojne emocije u isto vrijeme - i ugodne i neugodne. Dajmo djeci vremena za prilagodbu, dajmo i sebi i njima prostora da zajedno otkrijemo metode i strategije koje nam najbolje funkcioniraju. Izvanredne situacije zahtijevaju upravo takve napore, a svi smo u procesu prilagodbe ne jer želimo nego jer moramo', poručila je psihologinja.

On line nastava, nastava putem televizijskih kanala, virtualni razredi su u isto vrijeme novost i realnost u životima nas i naše djece.

'Stavljanje naglaska na kontinuitet izvršavanja školske obveza i učenja je važan, ali ne i jedini imperativ u ovim teškim vremenima. Naglasak je prvenstveno na očuvanju zdravlja - fizičkog, ali i mentalnog i, naravno, održavanju higijenskih navika. Roditelji imaju brojne dileme kako i na koji način osmisliti dan, aktivnosti i vrijeme. Imajmo na umu da su djeca školske dobi naviknuta na strukturu, gotovo po satima. To je njihov način funkcioniranja. Povratak i osmišljavanje nove strukture je imperativ u ovim stresnim danima. U doba krize, struktura nedvojbeno znači sigurnost koja vodi do osjećaja predvidivosti. Dijete će radije i voljnije sudjelovati u njezinom ispunjavanju ako sudjeluju već u fazi planiranja. Djeca možda neće najbolje reagirati i razumjeti rad roditelja od kuće - tražit će igru, uzastopno zvati roditelja, no postavljanje granica u ovoj domeni života vrijedi kao i za sve ostala područja. Upozorimo dijete da ćemo raditi, prikažimo i svojim modelom pokažimo da je posao nešto ozbiljno - jasnom porukom. U slučaju da oba roditelja rade od kuće, možemo dogovoriti interni raspored što su čije dužnosti i kada, tko kada radi, tko se kada igra i zabavlja', rekla je psihologinja Raguž.

Ključna je ravnoteža obveza i slobodnog vremena

Organizacija vremena i prostora, dodaje, bila bi poželjna u smislu vremena i prostora za igranje i radne aktivnosti.

'Formirajmo 'odjel za rad' i 'odjel za igru i slobodno vrijeme' jer ravnoteža obveza i slobodnog vremena je ključna. Razgovor i dogovor je naš najbolji alat koji nam može poslužiti u ovim stresnim danima. Prvi korak ka prihvaćanju novih navika pa tako i on line škole je upravo razumijevanje situacije. Djeca moraju razumjeti zbog čega moraju činiti to što čine, i ne čine ono što su ranije mogli. Možemo djeci otvoreno reći da ni ne očekujemo da će sve ići lagano i bez problema, da će biti jako motivirani, ali možemo im reći da je nama i njima važno da izvršavaju školske obveze jer iako nam se u ovom trenutku čini da će situacija korona virusa trajati zauvijek to nije tako. Dajmo im do znanja da će ponašanja i navike imati prirodne posljedice. Djeca će zasigurno u nekom trenu biti frustrirana i nemotivirana, ali i to je prilika da im pokažemo kako se možemo nositi s neugodnim emocijama. Budimo nježni i prema djeci i prema sebi, adaptacija je proces, a ne događaj', savjetuje psihologinja.

Pritisak koji svi imamo je dovoljan, dodatni napori i brige nam nisu potrebne, dodaje ona.

'Birajmo bitke! Imajmo na umu da će nam dijete uvijek više učiniti da nam ugodi nego zbog straha od kazne. Djeci je najveći dar upravo kvalitetno provedeno vrijeme s roditeljima', rekla je.

Popis obveza svih članova obitelji

Provjerimo im zadaće, dodaje psihologinja, ali umjesto stavom policijskog inspektorskog nadzora, radije to učinimo s interesom što je dijete novo naučilo, zapamtilo, usvojilo.

'Dopustimo da nas pouče ili sudjelujmo čak iako smo sigurni da dijete može samo. Zajednički napori učitelja, nastavnika, profesora i roditelja da usmjere i motiviraju djecu zasigurno će uroditi plodom. Roditelji s više djece drugačijih razrednih razina, mogu pokušati organizirati da svi skupa rade od nekoliko sati, stvore male urede, radnu atmosferu. Cijela obitelj svakog ili svakog drugog dana može osmisliti jednodnevni ili dvodnevni plan. Za manju djecu možemo na hladnjak nalijepiti popis aktivnosti koji imamo i označavati smajlićima/zvjezdicama kada to i ostvare, stariju djecu možemo motivirati pravljenjem to-do liste. Popis obveza svih članova obitelji na jednom preglednom mjestu odašilje poruku da i drugi imaju zadatke i smanjuje vjerojatnost stvaranja ideje: 'Dok ja radim, drugi se igraju ili odmaraju'. Svaki roditelj najbolje poznaje koje metode poticanja funkcioniraju kod djece kao i koje navike je dijete imalo od ranije. Nakon obveza ostatak vremena se zajedno dogovorimo što zajedno ili samostalno što želimo raditi. Ako mi odrasli nemamo ideja, dječja mašta je neograničena, ona će sigurno imati brojne ideje. Toliko ih je da će nam biti malo vremena', rekla je.

Kako svima olakšati boravak doma

Bitno je osluškivati potrebe djece, smatra Ana Raguž.

'Pitajmo djecu što im treba od nas kako bi im olakšali. Odgovori će biti različiti. Neko dijete trebat će više ljubavi i pažnje, drugo dijete željeti će više zajedničkih aktivnosti. Neka druga djeca trebat će koju riječ više razgovora. Dijete može biti pretežito prestrašeno, zbunjeno, a može mu biti dosadno. Reakcije roditelja su značajno su drugačije ovisno o tome koja potreba se krije iza ponašanja naše djece. Naša briga i dalje je znak da nam je stalo i da nam je važno kako se dijete osjeća. Kad netko o nama brine, onda indirektno dobivamo poruku i da smo voljeni i vrijedni pažnje. Samoizolacija i rad od doma su za djecu novi pojam, važno je da formiramo jasna pravila, razgovaramo iskreno i primjereno dobi', rekla je.

Osim naglaska na pesimistične (i nažalost realne) vijesti, dodaje, vježbajmo optimizam.

'Probudimo kreativnost u nama. Imajmo na umu da djeci ne trebamo biti isključivo animatori, pustimo ih da im bude i dosadno. Mogu se igrati i zabaviti sami, baš kao i ranije dok mi obavljamo neke druge poslove ili pak čitamo knjigu. Dosada je ponekad preduvjet za razvoj mašte i kreativnosti. A zajedno, zajedno svi skupa možemo igrati društvene igre, čitati priče, slagati slagalice, napraviti izložbu za najbolji crtež, zajedno gledati crtane filmove, učiti i zajedno igrati igre u kojima naši mališani uživaju, gledati fotoalbume, zajedno kuhati i obavljati sitne kućanske poslove, učiti zajedno neke novu vještinu (pr. sviranje nekog instrumenta), organizirati kvizove. Premda je neosporivo kako upute stručnjaka moramo slijediti i poštovati beskompromisno, s poraznih statistika i mjera opreza trudimo se barem malo maknuti fokus na pozitivne stvari i ugodne aktivnosti. Pred nama mogu biti brojne mogućnosti, a naše ideje nelimitirane - ako barem malo maknemo svijetlo reflektora', ističe psihologinja.

Prema istraživanju Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba iz 2013. godine, dodaje psihologinja, tek svaki drugi roditelj zadovoljan količinom vremena koje provodi s djetetom.

'Ova situacija nam je prilika da iskoristimo vrijeme najbolje što ( i koliko) možemo. Iskoristimo slobodno vrijeme za razgovore i teme za koje smo mjesecima govorili da nemamo vremena - jer ga uistinu nismo toliko ni imali. Važno je naglasiti da nema roditelja koji će se savršeno snaći u ovoj situaciji - dovoljno dobro je i više nego dovoljno. Nikako ne zaboravite brinuti i o sebi i svojim osjećajima', zaključila je.